Bože, tebi je sve moguće!

Autor: Ana Boras

Mislio sam kaj mi je to trebalo, pa to sam si sam i kupio. Izračunao sam, pušio sam dvije kutije na dan puta godina koliko sam pušio; to je 40 000 eura bačenih u zrak. Za te sam novce kupio sebi rak

Kada sam saznao da imam rak jednjaka, ulovila me panika. Sve se odjednom promijenilo, razmišljanja i sve. Kad mi je doktor rekao: - Imate karcinom, trebate operaciju - kao da me netko čekicem opalio po glavi. Mislio sam kaj mi je to trebalo, pa to sam si sam i kupio. Izračunao sam, pušio sam dvije kutije na dan puta godina koliko sam pušio i to je 40 000 eura bačenih u zrak. Za te sam novce kupio sebi rak. Odmah sam bacio cigarete i nisam više pušio. Od straha mi je pregorio neki čip. To je bilo čudno jer sam pokušao prestati pušiti već prije, ali nije mi išlo. Došao sam kući i odmah rekao svima. Moja kći Melita odmah me pitala želim li da se moli za mene. Tada sam pomislio kako i ja vjerujem da Bog postoji. Odmah sam pristao na molitvu, otišli smo u crkvu i tamo su ljudi molili i polagali ruke na mene. Za vrijeme molitve dolazile su mi suze. Ja sam se molio s Melitom i kod kuće, molio sam da me Isus primi u svoje kraljevstvo i da mi dopusti da budem njegov sluga. Molio sam ga da me ozdravi. Trebao sam na operaciju, ali moj doktor nije znao hoće li to biti moguće jer su nalazi pokazivali da je tumor prevelik. Međutim, ja vjerujem da je nakon tih silnih molitvi Bog nešto napravio. Sve što se dogadalo u bolnici kao da je vodila neka čudna ruka. Nisam poznavao nijednog doktora, nikoga tko bi mi mogao pomoći dok me odjednom nisu počeli nazivati prijatelji i govoriti mi da oni tamo imaju ovog i onog. Prijatelj Luka s kojim sam radio 33 godine rekao mi je da u bolnici u koju idem radi njegova žena Ljubica kao glavna sestra. Kada sam došao u bolnicu Jordanovac, ona me dočekala i rekla: - Ja ću napraviti sve što je u mojoj moći, a ostalo je do Svevišnjega. Sve se poklapalo, osjećao sam kao da me netko štiti. Došao sam u bolnicu. Doktor mi je šokiran rekao da je tumor manji nego na slikama iz nalaza i da mogu na operaciju. Dr. Stančić i dr. Nikolić su odlični doktori, ali razmišljao sam o tome kako su oni samo alati. Sve je to u Božjim rukama, sve je to od molitvi. 23. lipnja ove godine bio sam operiran. Operacija je prošla dobro. Imao sam začuđujuče brz oporavak. Drugi dan nakon što sam izašao s intenzivne, mogao sam hodati. Poslije operacije onkolog Šeparović rekao mi je da mi kemoterapija ne treba. Osjećam se svakim danom sve bolje. Htio bih se krstiti, zahvalan sam Bogu za sve, ali nisam se obratio. Bilo bi glupo da lažem sebe i Boga, a Boga se ne može lagati. Vidio sam da ništa ne mogu određivati, da ipak netko drugi gospodari. Sad drukčije gledam na život, mirnije i staloženije. Ono prije bila je trka za materijalnim dobrima i tjeskobe, svaki dan tjeskobe.

Melita Bedek, Vladina kći:

- Tata je bio duže vrijeme bolestan, ali nismo znali da ima rak jednjaka. Čim sam saznala, počela sam postiti. Prije toga često sam sanjala tatu i to mi je bilo neobično. Kada bih se molila za njega, osjećala bih da će sve biti dobro. Bog mi je govorio da će mu dati milost, obraćenje i pogled u budućnost te da će ga iscijeliti ako mu se vrati svim srcem. Dok je bio u bolnici, samo sam se smijala jer sam znala da u našim nevoljama ništa nije bitno osim Boga. Znala sam da me neće razočarati. Tati sam rekla da sve brige baci na Isusa. Ljudi bi se ćudili mome miru i radosti govoreći mi da nisam svjesna situacije. Ali Bog je odlučio dati mom tati srce koje ga poznaje. Kada sam mu predložila da dode u crkvu, odmah je rekao: - Dobro. U bolnici smo se zajedno molili. On je samo izgovarao: - Bože, tebi je sve moguće.

Bijela kronika

Dobre vijesti

Vrijeme objave:
10.04.2009
Isprintaj stranicu