Dobili smo 206.374,70 kuna na dar

Autor: Dobre vijesti

Jedna mala laž na sudu mogla nam je donijeti stan, ali odlučili smo da nećemo lagati i prepustili smo parnicu Bogu. Iznad svih očekivanja, stan je na kraju ipak naš

Vedran Svečnjak (30) upravo se planirao oženiti kada mu je prije četiri godine stigla presuda Općinskog suda u Zagrebu. Izgubio je spor i pravo na stan u kojem je do tada živio, a to je značilo da uskoro treba iseliti.

Prije više od 25 godina Vedranov je otac stekao stanarsko pravo na stan u Gajnicama, no kako je od druge tvrtke u kojoj je radio dobio drugi stan, iselio se. S obzirom da  nitko od obitelji nije od tada do danas konstantno živio u stanu u Gajnicama, na njega su izgubili stanarsko pravo, a time i pravo na otkup stana. Vedran se savjetovao s različitim odvjetnicima od kojih je saznao da je jedini način da dobije stanarsko pravo taj da dokaže da je cijelo vrijeme živio u stanu što bi bila laž. Tako je, našavši nekoliko svjedoka koji će ga poduprijeti, otišao na sud s pričom da je u stanu stanovao cijelo vrijeme.

Ostao bez odvjetnika

Sudski postupak trajao je godinama, a u Vedranovu životu u međuvremenu se dogodila velika promjena: upoznao je Boga i njegovu ljubav, okrenuo se od dotadašnjeg načina života i počeo živjeti prema Božjoj riječi zapisanoj u Bibliji. Tako je, između ostalog, prestao i lagati, a nakon nekog vremena sjetio se i davno izrečene laži pred sudom. Osjećao je da mora ispraviti što je učinio krivo i reći istinu. Odvjetnica koja ga je do tada zastupala nije prihvaćala njegovu odluku tako da je ostao bez odvjetnika, a drugoga nikako nije mogao naći. U tom smislu sva su se vrata zatvorila.

U očaju se nastavio moliti Bogu  i tražiti ga da razriješi tu situaciju. Jednog je dana čitajući Bibliju kroz jedan stih primio Božje vodstvo i ohrabrenje. Kako kaže, Bog mu je tada progovorio kroz stih iz proroka Jeremije: "Zato ovako govori Jahve: Gle, ja ću braniti parnicu tvoju." Zvučalo je suludo, no Vedran je vjerovao da je to Božja volja i odlučio je poslušati ga.

Molim te, idi k psihijatru

Prilikom sljedećeg pojavljivanja na sudu priznao je da je lagao. Vrlo brzo nakon toga dobio je presudu koja, naravno, nije bila u njegovu korist. Uložio je žalbu. Tada se dogodio vrlo neobičan obrat. Umjesto odgovora na žalbu dobio je ponudu za otkup stana po cijeni polovice tržišne vrijednosti od tvrtke kojoj je stan pripao sudskom odlukom. Zbog prodaje te tvrtke naglo su odlučili riješiti sve sporove nagodbama. To se činilo kao Božja intervencija i odgovor na molitvu. Jedini problem bio je što on i dalje nije imao novaca. Kredit nije smatrao rješenjem. Nije želio opteretiti obitelj s 30 godina tjeskobnog otplaćivanja kredita. Njegovi roditelji to nisu razumjeli, a najteži mu je trenutak, kako kaže, bio kada mu je otac, koji mu nikada ništa nije branio, došao s iskrenom brigom i savjetom da "ovaj put ode k psihijatru". Jedina osoba koja mu je u svemu pružala podršku je supruga Ivana koja je jednako vjerovala da će se Bog kao njihov Otac pobrinuti za njih jer je, kako nam je rekla, tako obećao u svojoj Riječi.

Tajanstveni kupac

Konačno, odlučili su naći kupca koji će od njih otkupiti stan za nešto više novaca nego što bi ga oni platili, a novac koji bi tako dobili potrošili bi za prvo vrijeme podstanarstva. Tu ideju iznio je prijateljima iz svoje kršćanske zajednice koji su odlučili pomoći i pronaći mu kupca. Nekoliko dana prije isteka roka prijatelji su mu javili da je pronađen investitor i da slobodno potpiše ugovor. Vedran je potpisao ugovor o kupoprodaji stana, a tri dana nakon toga s višeg suda stigla mu je pravomoćna sudska presuda kojom je njegova žalba odbijena. - Da su znali da će doći takva presuda, ne bi sa mnom potpisali takav ugovor. Vjerojatno ga uopće ne bi potpisivali ili bi još podigli cijenu. Zašto je odgovor sa suda došao tek tada, samo Bog zna - ispričao nam je Vedran. Iako je potpisao ugovor, novac za kupnju stana i taj navodni kupac još se uvijek nisu javljali. Preostalo im je mjesec dana da uplate kupovninu.

Prijateljska gesta

Vedran i Ivana tada još nisu znali da su njhovi prijatelji iz kršćanske zajednice nakon neuspješne potrage za kupcem, unatoč trudu, vrlo povoljnoj cijeni  i tadašnjoj velikoj potražnji za stanovima, imali dojam kako Bog želi da sami skupe novac za stan. Plan je bio sljedeći: svatko tko to želi, darovat će novac u visini svog mjesečnog prihoda, netko tisuću, netko dvadeset tisuća. Prvih je nekoliko obitelji odvojilo svoj novac, a zatim su i ostali članovi zajednice učinili isto. Tako se pedesetak ljudi odreklo svote novca približno u visini svog mjesečnog primanja ili manje. Jedni su davali svoju ušteđevinu, dok su drugi izdvojili novac prodajući neku imovinu. Nisu sudjelovali samo imućniji nego i vjernici s vrlo skromnim primanjima. Čitava stvar nije bila neko javno skupljanje, već se sve odvijalo kroz osobne razgovore zbog iznenađenja. Skupljeno je 206 374,70 kuna  što je bilo dovoljno da se kupi stan, a ostalo je i novaca da se po potrebi plati i porez. Nikada ni u kakvu drugu svrhu članovi zajednice nisu prikupili toliki novac.Vedran i Ivana nisu znali što se događa jer im se govorilo da ništa ne brinu, da će njihov kupac uplatiti u roku i da će sve biti u redu. U vrijeme ljetnoga kampa, iznenađenje je bilo spremno i objavljeno im je da su postali vlasnici stana. Kada su saznali za iznenađenje koje su im pripremili prijatelji, preplavljeni zahvalnošću, Vedran i Ivana mogli su jedino zaključiti da na takvu velikodušnost toliki broj ljudi može potaknuti samo Bog. - Ja sam danas potpuno siguran da je nama Bog kupio stan. Da se toliki broj ljudi odrekne jedne svoje plaće, to može učiniti samo Bog - zaključio je Vedran. - Tada me Bog počeo podsjećati na sve što mi je rekao: "Ja ću braniti tvoju parnicu", "Ja sam tvoj Otac i ja ću se pobrinuti za tebe" - prisjetio se. Danas, kada gleda unazad, Vedran kao najveću vrijednost u cijeloj priči vidi iskustvo s Bogom, iskustvo njegove vjernosti i brige.

Bijela kronika

Dobre vijesti

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu