Pad Cali kartela

Autor: Ana Boras

Nakon molitve jedan kolumbijski grad potpuno gubi svoj identitet i od grada kokaina, ubojstava i straha postaje sve mirniji s manje kriminala, bez ijednog ubojstva na dan

Samo na poticaj odozgo, jedan sasvim običan čovjek poželio je poslušati Boga i promijeniti grad u kojem živi. Nakon što je živio i djelovao po Južnoj Americi, pastor Julio C. Ruibal sa svojom ženom Ruth i obitelji dolazi živjeti u grad Cali u Kolumbiji. Cali je bio grad u kojem se ne možete slobodno prošetati ulicama. Ako biste naletjeli na obračune nekih mafijaških bandi, postali biste žrtva. Našli ste se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Mafija je konstantnim terorom na ulicama grada uvela strahovladu, ništa nije prolazilo bez njihove suglasnosti. Mafijaši su živjeli u velikim hacijendama. Strah je bio svakidašnjica, mogli ste izgubiti život dok ste išli po kruh i mlijeko, svaki vam je dan mogao biti posljednji. Bilo je dana kada bi petnaestero ljudi bilo ubijeno iz crnih mercedesa kartela. Autobombe su svakodnevno eksplodirale u gradu. Novinari koji bi razotkrivali mafiju, bili su ubijeni, a novac od droge kontrolirao je politicare. 

Povijesni dogadaj

Takoder, tijekom iste godine pastoru Juliu C. Ruibalu prijetio je čovjek iz susjedstva. Julio i njegova žena molili su i znali da Bog želi da ostanu u Caliju. Mislili su kako je najsigurnije mjesto na svijetu za njih biti u središtu Božje volje. Julio je otišao do tog susjeda ne bi li se izmirio, na što je muškarac odgovorio da se na njega ne obazire jer ima dug jezik. Mislili su da je situacija riješena, no nekoliko dana kasnije opet je prijetio. Julio i njegova žena odlučili su moliti i postiti tri dana i Bog im je progovorio da će im taj čovjek napraviti veliku štetu, ali kroz to će On doći u Cali. Naposljetku, Julio je dočekan u zasjedi i upucan. Na njegovu pogrebu dogodio se povijesni dogadaj. Svi pastori su se zagrlili i napravili mali zavjet: - Mi smo jedno i ničemu nećemo dopustiti da nas razdijeli. Sljedećih pet godina susjedi i dalje prijete obitelji Ruibal i vodstvu tamošnjih crkava. Neki iz vodstva napustili su zemlju, a obitelj Ruibal je i bez jednog voljenog člana mislila kako treba ostati. 

Velika bomba - deaktivirana

U listopadu 1996. policija je u Caliju deaktivirala ogromnu autobombu. Novine El Pais objavile su na naslovnici: - Zahvaljući Bogu, nije eksplodirala. To se dogodilo samo 24 sata nakon treće vigiliae kako se, naime, zvala cjelonoćna molitva koja je uključivala slavljenje i obožavanje Boga, plesanje i molivu. Tada je molilo 55 000 kršćana. Gradski autoriteti dali su crkvi da besplatno koristi stadion za zajedničke sastanke jer imaju dobar utjecaj na čitavu zajednicu. Bili su zahvalni jer je crkva sačuvala milijune dolara koje bi grad potrošio na smanjenje terorizma i zločina. Naposljetku, dogodio se i najveći policijski trofej. Gilberto Rodríguez Orejuela uhićen je u Miamiju 2004. godine i tada se prvi put susreće s američkom pravdom u samoj sudnici kao optuženik. Ono što je ljudima bilo nemoguće, Bog je učinio.

Intervju s Ruth Ruibal, suprugom ubijenog pastora Julia

Mogla bih se prepustiti mislima kako bih voljela da je Julio sa mnom i kako je bio premlad da umre, no to bi bila ništavnost

DV: Smrt vašeg supruga bila je teška za podnijeti. Kada se to dogodilo, svi su očekivali Vaš odgovor. Je li bilo teško tugovati kada je sve toliko javna stvar?
- Ne, nije bilo teško govoriti nakon njegove smrti. Činjenica da je Bog suveren nosi mir i utjehu - on ima svrhu u svemu što dopušta, čak i u smrti voljenih. Milost Božja veća je od velike tuge.

DV: Što je njegova smrt promijenila u Vašem životu?
- Moj se život nakon njegove smrti mnogo promijenio. Naučila sam razumjeti Božju ljubav puno dublje. Bog nikad ne dopušta išta što neće okrenuti na dobro Kraljevstva. Kako je Julio znao reći: “Bog je jedini koji može uzeti limun i napraviti limunadu.“ Shvatila sam da je u trenucima tuge on utjeha i to čini tugu vrijednom. Nadalje, moj identitet bio je uzdrman jer smo Julio i ja sve radili zajedno. Bog me osam mjeseci nakon njegove smrti naučio da nije važno tko sam ja, nego samo da sam poslušna njemu. Važno je tko je on. To mi je pojednostavilo život. Ima jedan stih u Joni 2:9 koji sada sasvim drukčije razumijem: “Oni koji se oslanjaju na bezvrijedne idole gube milost koja može biti njihova.” Mogla bih se prepustiti mislima kako bih voljela da je Julio sa mnom i kako je bio premlad da umre, no to bi bila ništavnost ili bezvrijedan idol jer ne mogu promijeniti činjenicu da je Bog dopustio da Juliov život bude oduzet. Ali kada se podložimo njemu i pustimo idol, on nam daje milosti da činimo stvari koje samo mislili da nikada ne bismo mogli činiti.

DV: Jeste li očekivali Juliovu smrt?
- Nisam niti je Julio. Prepoznali smo ozbiljne prijetnje, ali nismo mislili da će se to zapravo dogoditi. Često smo razgovarali o tome.

DV: Je li bilo mržnje u Vašem srcu prema onima koji su ubili Vašeg muža Julia?
- Nikad. Prije svega, onaj koji stoji iza Juliove smrti je onaj s pravim problemom - čovjek potpuno izgubljen i u velikoj potrebi za Gospodinom Isusom. A drugo, Bog može uzeti zlo i preokrenuti ga na dobro. Iako taj čovjek nije povjerovao u Isusa, njegova žena i njegovo troje djece jest.

DV: Julio je iza sebe ostavio Vas i Vaše dvije kćeri. Je li to bilo vrijedno toga?
- Napočetku sam mislila da ne mogu živjeti bez svog muža, ali istina je da je Isus jedini bez kojeg ne mogu živjeti. On je jedini koji daje milost da nastavimo bez voljenih. U trenucima tuge i oplakivanja, ne samo da smo vidjeli da je Bog utjeha, nego smo ga i upoznali. Da, definitivno je vrijedilo toga…više upoznati njega vrijedi svega

Dnevnik duhovnog probuđenja

fotomontaža Dv.

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu