Uganda-svjetska molitvena sila

Autor: Dobre vijesti

Uganda je postala duhovna oaza, intrigantna destinacija za sve koji žude za istinskim vjerskim probuđenjem. No, nije uvijek bilo tako, stanovnici ovog bisera Afrike platili su svoje duhovno probuđenje vrlo skupo

U srcu afričkoga kontinenta, na samom Ekvatoru, nalazi se Uganda. Prostire se na površini od 241 139 km2, premašivši veličinom Hrvatsku gotovo četiri puta. Stanovništvo Ugande broji oko 28 milijuna ljudi i podijeljeno je u 50-ak plemena koja imaju svoje kraljeve, jezik, ime i područje.

Nakon proglašenja neovisnosti od Velike Britanije 1962. godine, u kratkom vremenu došlo je do velike gospodarske degradacije. Ceste i infrastruktura nisu više napredovali, a ono što je postojalo zapušteno je. Prosječna plaća iznosi oko 300 kuna ili 50 dolara, za koje je jedva moguće unajmiti stan ili kupiti 50-ak litara benzina.

Oko 85 posto stanovništva živi na selu, a mnogi od njih u kućicama od blata u istinskoj bijedi. U prosjeku jedna žena rađa sedmero djece, a zbog nehumanih uvjeta života, bolesti i gladi prosječni životni vijek iznosi 49 godina.

Iako u ovoj siromašnoj zemlji okolnosti nisu baš sjajne, kršćanstvo se svojom jednostavnošću i čudesima približilo svojim izvorima i Uganda je postala duhovna oaza, intrigantna destinacija za sve koji žude za istinskim vjerskim probuđenjem.

No, nije uvijek bilo tako, stanovnici ovog bisera Afrike platili su svoje duhovno probuđenje vrlo skupo.

Monstruoznost vladavine Idi Amina

Ubrzo nakon proglašenja neovisnosti Ugande na vlast je došao Idi Amin, tiranin koji je uveo vojnu diktaturu. U vrijeme Aminove vladavine od 1971. do 1979. godine u zemlji je bio potpuni kaos. Vojska je samovoljno terorizirala narod; svakodnevno  ubijajući nevine ljude na ulici i likvidirajući političke protivnike. Čak su iz obijesti parali trbuhe trudnicama i ubijali djecu. Narod Ugande živio je potlačen strahom. Ljudi su se bojali izlaziti iz svojih domova zbog nemilosrdnih ubilačkih patrola. Prema nekim procjenama broj žrtava Aminova režima seže do 500 000 osoba, a neki mu pripisuju čak i kanibalizam.

Vrlo brzo lokalni kršćani shvatili su da ovaj problem neće riješiti ljudskom snagom i potpuno su se okrenuli Bogu. Bio je to početak molitava koje su nadilazile viđeno. - Vukli su Boga za rukav, ne prihvaćajući "plan B", ne ostavljajući uopće mogućnost da ih neće uslišati. Nije se tu radilo o finim i formalnim molitvama, već su po šumama i tajnim mjestima, iz sveg srca, vikali i plakali te svom snagom vapili Bogu. Njihova molitva bila je vrlo jednostavna i konkretna: - Bože, makni ga!

Bog je zaista i odgovorio, 11. travnja 1979. godine svrgnut je Idi Aminov režim, a on je prebjegao u Saudijsku Arabiju gdje je i umro 16. kolovoza 2003. Ovim događajem vjera u Boga višestruko je porasla kod vjernika, a i tisuće ljudi ostavilo je svoje do tada bezbožne živote i okrenulo se Bogu. Na razini čitave zemlje govorilo se o živom bliskom Bogu koji je iznad svega.

Vračarstvo Josepha Konyja

Nakon pada Aminova režima počela je druga borba koja je čekala Ugandu

Sredinom osamdesetih, na sjeveru Ugande pojavila se gerilska organizacija pod imenom Lords Resistance Army (LRA) ili Božja vojska otpora. Njezin osnivač i vođa, Joseph Kony, tvrdio je kako je pozvan uspostaviti novu vladu u zemlji koja će se temeljiti na 10 Božjih zapovijedi. Sredstva kojima se Kony služio kako bi ostvario svoj cilj nisu bila samo suprotna Božjim zapovijedima, već su nadilazila svaku do tada viđenu izopačenost ljudskog uma. LRA je gerilskim napadima razarala nezaštićena sela u kojima je vršila zvjerstva nad stanovništvom. Većinu stanovnika bi pobili dok su djecu ostavljali na životu. Djevojčice bi pretvarali u seksualne robinje, a dječake nagovarali da ubijaju i sakate svoje mještane ili čak svoje vlastite roditelje.

Cilj im je bio stvoriti vojsku sastavljenu od tako zarobljene djece. Ova djeca, koja su tako izvršila i doživjela stravična krvoprolića, postala su često duševno bolesna i spremna činiti najstrašnije zločine bez straha i obzira. Kony ih je na taj način «odgojio» da budu spremni na sve. Ubrzo je dječja vojska brojila gotovo 20 000 djece. Vlada republike Ugande našla se u pat poziciji jer vladine snage nisu mogle jednostavno pobiti vlastitu djecu.

Ovakva neviđena izopačenost imala je svoju duhovnu dimenziju o kojoj su kasnije svjedočili Konyjevi suradnici koji su se predali. Naime, Kony je znao odlaziti u šumu i vraćati se s točnim podacima o tome kada i gdje će ga vlada napasti te bi tako izbjegavao napade. Kampovi LRA više su sličili na oltar nekakva kulta nego na vojni kamp. Njegova strahovlada temeljila se na magiji, vračarstvu i suradnji s duhovnim silama. U Konyjevim kampovima vršili su se  razni rituali i magijski obredi. Sam Kony znao je padati u trans i potpuno se preobličiti. U takvu stanju govorio bi kao medij tvrdeći da komunicira s anđelima, ali su njegova zvjerstva dokazivala demonsko porijeklo njegovoh akcija. Čak je i predsjednik države morao priznati da taj rat ima svoju duhovnu dimenziju te je u suradnji s vjernicima uništio Konyjeve magijske oltare. Jednako kao i u vrijeme Idi Amina kršćani u Ugandi priznali su bezizlaznost ove situacije i ostavili se ljudskih rješenja. Ponovno su se okrenuli Bogu, vjerujući da je on ipak veći od ovog problema. Paralelno, dogodila se akcija u kojoj su uklonjeni Konyjevi oltari, a vjernici su počeli jednodušno moliti. Do tog trenutka Konyjeva je vojska jačala i stanovništvo Ugande živjelo je u depresiji, strahu i nevjeri, ali od tog trenutka, LRA je počela doživljavati poraz za porazom.

Napokon, 2006. godine, Joseph Kony prebjegao je u Kongo gdje i danas živi u izbjeglištvu. Njegova gerila uglavnom je raspuštena. Važno je napomenuti da su se ove stvari događale u Ugandi prije samo dvije godine.

AIDS nemoćan pred molitvom

Još se jedna pošast pojavila u Ugandi, ovaj put teror nije vršila osoba već AIDS. Poznato je da u Africi ima mnogo oboljelih od AIDS-a, a Uganda je bila najugroženija zemlja. Stopa oboljelih dosegla je sredinom 90-ih nevjerojatnih 15 posto ukupna stanovništva, što znači da je u prosjeku svaki šesti  stanovnik obolio. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) napravila je ozbiljnu studiju prema kojoj je stanovništvu Ugande prijetio pomor ovom epidemijom u samo nekoliko godina ukoliko bolest i dalje bude tako rapidno napredovala.

Vjernici kojih je sada u zemlji sve više opet su se okrenuli Bogu i u očaju ga molili da im izliječi zemlju od ove suvremene kuge. Važno je reći da te molitve nisu prigodne i kratkotrajne, nego traju godinama i mnogi vjernici mole satima svaki dan posteći.

Oni će reći da su kroz teškoće naučili ne samo moliti se Bogu, nego moliti sve dok ne prime odgovor.

Nakon nekoliko godina takva vapaja Bogu počela su se događati nadnaravna izlječenja. Ljudi su dolazili na kršćanske sastanke gdje se čitala Biblija i gdje se slavilo Isusa, a nakon molitve za bolesne sve je više ljudi počelo ozdravljati od AIDS-a. Poput apostola u Bibliji, propovjednici polažu ruke na bolesne i oni ozdravljaju. Ljudi donose svoju medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da su bili HIV pozitivni, a nakon molitava nalazi su negativni.

Postotak oboljelih opao je s 15 na današnjih 6 posto. Nemoral i prostitucija također su značajno opali.

Vračarstvo (witch doktori)

Kao što je u našoj zemlji normalno da ljudi odlaze liječniku ili u crkvu, tako se u Ugandi odlazi raznim vračevima i nadriliječnicima (witch-doctors). Takvi spiritisti vrlo su poštovani građani kod kojih se redovito odlazi po savjet ili lijek. Zapravo, vračarstvo je izvorna plemenska religija u koju mnogi vjeruju, a vjeruju zato što izgleda da tamo zaista djeluje. Ljudi od vračeva naručuju prokletstva za svoje neprijatelje, bolesti pa čak i smrt, i mnoge se od tih stvari ispunjaju. Metode ovih vračeva često su vrlo izopačene. Primjerice, mnogi vračevi savjetovali su muškarce oboljele od AIDS-a da spolno opće s djevojčicama djevicama kako bi ozdravili. Budući da im ljudi vjeruju, mnogi su to i učinili.  


Mnogima je cilj imati što jačeg vrača jer to predstavlja zaštitu i ugled u društvu. Ipak, proučavajući Bibliju, Uganđani su povezali veliku prisutnost vračarstva sa siromaštvom, bolestima i drugim problemima u zemlji te su na stadinu Nelson Mandela u Kampali organizirali dan pokajanja, posta i molitve. Pored nekoliko desetaka tisuća vjernika bili su tu razni ugledni političari, vojna lica i predsjednik Yoweri Museveni sa suprugom Janet. Ona je, u ime čitave nacije na stadionu tražila Boga da im kao naciji oprosti vračarstvo, idolopoklonstvo i nemoral, uz sveopće   oduševljenje svih prisutnih. Bila je to neviđena pobjeda i izvor velikoga ohrabranja za vjerne u Ugandi, ali i u čitavu svijetu.

Europski intelektualizam i mnogoboštvo

Vjernici u Ugandi iz iskustva kažu da je sve moguće onome koji vjeruje. Na pitanje zašto kod njih Bog djeluje tako silno i živo, za razliku od Europe, kažu da Europljani imaju dva problema. Prvi je intelektualizam koji relativizira Boga i Bibliju. Takav način razmišljanja blokira vjeru u nadnaravno  i nastoji sve racionalizirati. Drugi je što sva naša slava, zahvalnost i molitve trebaju biti usmjereni samo prema Isusu Kristu, a ne na različite svece, zaštitnike ili pobožne ljude. Kako oni kažu, na prijestolju može sjediti samo jedna osoba i to mjesto pripada Isusu Kristu.  

Dakle, nameću nam se dva pitanja. Prvo je: Vjerujemo li u nadnaravne Božje intervencije, vjerujemo li u praksi u Isusovu riječ? I drugo: Tko sjedi na duhovnom tronu iznad našeg naroda? Isus Krist ili ...?

Dnevnik duhovnog probuđenja

Dobre vijesti

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu