Što darovati Isusu za Božić?

Autor: Tomislav Zorić

Isus najčešće dobiva: 
prigodno pojavljivanje u crkvi, predbožićno iskrcavanje grijeha skupljanih kroz godinu i kratkofitiljno iskazivanje ljubavi i dobrih djela

Mjesec prosinac postao je pravo kalendarsko čudo budući da je počeo rasti, pa je svake godine sve duži i počinje sve ranije. Ekonomski i marketinški stručnjaci uvidjeli su da narod neusporedivo više troši u prosincu nego u studenom te su jednostavno s malo božićne glazbe, nekoliko lampica i okićenih borova uspjeli skratiti studeni, a produžiti prosinac, tako da postajemo nervozni i zabrinuti oko božićne kupovine već 45 dana prije Božića. I tako je prosinac ustvari postao prosipac budući da je to mjesec 24-satnog šopinga. 

Što je Božić?

Nekada se nađem zatečen nekim državnim praznikom da uopće ne znam o čemu se radi, samo znam da taj dan ne moram raditi, a što se slavi, ne znam.
Vrlo je često tako i s Božićem, izmjenjujemo darove, pokazujemo se u najboljem svjetlu, okupljamo obitelj... Nemam ništa protiv toga, ali malo je onih koje zanima što se točno slavi.
Ako pojednostavimo stvari i maknemo kićenje bora, okupljanje obitelji, darove i hranu, ostat će nam samo činjenica da se 25. prosinca pokušava proslaviti Isusov rođendan. Dakle, Božić, ako bi ga trebalo biti, prije bi morao sličiti na Isusov rođendan na kojem je On središnja osoba.

Božić kao mjerilo 

Lijepo se obuci, kupi poklon slavljeniku ni puno skuplji ni puno jeftiniji nego što je on tebi kupio za tvoj rođendan, dođi i odi kada on odredi da je vrijeme, u njegovoj kući ponašaj se u skladu s njegovim običajima... To su samo neka od svima dobro znanih pravila na rođendanima. Ali što nam bi kada dođemo na Isusov “rođendan”? Nitko ne komunicira s njim, jedva da ga tu i tamo tko pozdravi, svatko donese svakome dar, ali njemu baš svi zaboravili, svatko se ponaša suprotno njegovoj volji. Sigurno će netko reći: - Ma, daj, molim te, što će njemu naši darovi ili komunikacija, pa on se veseli kada se mi ljudi međusobno družimo i darujemo. Ali tako živimo ostala 364 dana u godini, pa možemo li bar ovaj jedan razmišljati o njemu budući da smo odlučili obilježiti njegov rođendan?
Darovi koje Isus najčešće dobiva za Božić su: prigodno pojavljivanje u crkvi, predbožićno iskrcavanje grijeha skupljanih kroz godinu i kratkofitiljno iskazivanje ljubavi i dobrih djela. 
Pored zanimljivih darova tu je i govor u čast slavljenika koji najčešće zvuči kao predvidiva komemoracija, umjesto da napravimo općenarodno veselje što nam se rodio Spasitelj svijeta.
Ako se na Božić pokazujemo u najboljem svjetlu i ako je to mjerilo naše duhovnosti, onda moramo znati da smo u ogromnoj potrebi za pravim životom u kojem čovjek pod svaku cijenu voli čovjeka i Boga.

Veliki dar

Čovjek gleda očima, a Bog gleda što nam je u srcu i ono što vidi je sebičnost, licemjerje i uopće, jedna nesposobnost da čovjek trajno bude dobar. 
Svatko misli da je dobar u usporedbi s nekim drugim. Ali nije baš korisno uspoređivati se s gorim od sebe ili stvarati nekakva osobna mjerila dobra i zla. Biblija je mjerilo, Isusov život je mjerilo. Zato nam je Bog na dar dao živo biće, Isusa, svog Sina, jer nije postojalo ništa vrednije i bolje od njega u svemiru. I ostavio je nama na volju hoćemo li uzeti taj dar ili ne. Kada bi Isus bio neka neživa čarobna stvar koju nam Bog daje da s njom nadnaravno riješimo životne probleme, to bi bilo jednostavno. Ali Isus je živo biće, i ako ga netko želi prihvatiti kao dar od Boga, mora shvatiti da naš problem nisu naše nedaće nego naša grešna narav. Prema tome, tko Isusa primi kao dar od Boga, dolazi u odnos s njim, a Isus počne upravljati njegovim životom i proizvoditi vrstu života kojom je on živio na zemlji.



Dobrodošlica

Betlehemska štalica u kojoj se rodio Isus zapravo je obična štala, neugledna kućica namijenjena životinjama. Osim smještaja u štali, Isusu je “dobrodošlicu” iskazao i kralj Herod koji nije shvaćao da je Isus kralj svemira, pa se bojao da je ovaj došao preuzeti njegovu fotelju i vladati njegovim minijaturnim kraljevstvom. On je, naime, htio ubiti Isusa čim se rodio, pa je za svaki slučaj u Betlehemu dao pobiti svu mušku djecu mlađu od dvije godine.
Ni kasnije Isus nije ništa bolje prolazio budući da smo ga špijunirali, optuživali, pokušavali ubiti... Budući da mu nismo mogli naći pogrešku, na kraju smo platili lažne svjedoke i sudili mu mimo pravnih zakona i odredili mu kaznu koja nikako nije odgovarala nedokazanim optužbama protiv njega. Nismo mogli podnijeti njegovu pravednost koja nas je rasvjetljavala i pokazivala nam naše grijehe pa smo ga se uspjeli riješiti već kao mladog čovjeka. I tako smo mi zemljani Božji dar dočekali, iznakazili, pretukli i čavlima zabili golog na dvije grede.

Preokret

Ovaj prizor Isusa prekrivenog ranama i krvlju te golog zabijenog na križ bio je previše čak i za one koji su ga slijedili, nitko nije mogao shvatiti ovaj hladan tuš. Svi su očekivali promjene, bolji život, očekivali su da Isus postane kralj i slično. Potpuno razočarani, promatrali su ubijenu nadu. Njima je Isus objašnjavao par puta da će morati umrijeti, ali nitko nije razumio o čemu govori. 
Veliki obrat dogodio se nakon tri dana. Isus je nestao iz groba i počeo se pojavljivati među narodom. Ali ovaj se put nisu veselili, nego ukopali od straha, sada im tek ništa nije bilo jasno.
Što se zapravo dogodilo, znao je samo on. 
Nikako drukčije nam Isus nije mogao dokazati koliki smo grešnici nego svojim životom. I zbog toga su ga mrzili oni koji nisu željeli priznati pokvarenost vlastita srca ili su ga pak slijedili oni koji su to priznali. Nikoga nije optuživao za grijehe jer je znao koliko nam je to teško priznati. Znao je da smo nagomilali toliko grijeha pred Bogom da smo zaslužili smrtnu kaznu, svatko svoju, ali ni o tome nije ni s kim raspravljao. Ono što je on učinio nadilazi naš razum i iskustvo. Umjesto da se svađa s nama tko je grešniji, a tko pravedniji, dogovorio se sa svojim Ocem da kazna koju smo zaslužili zbog svojih malih ili velikh grijeha padne na njega, javno pred čitavim svemirom. Prisutni su govorili gdje je sada njegov Bog da ga skine s križa ili ako je stvarno Božji Sin, neka se sam skine. Ali ono što se zaista odvijalo pred njihovim očima bilo je izvršenje nama namijenjene smrtne kazne, kojom je Otac kaznio svog Sina boljeg od svih nas zajedno kako bi nam bili oprošteni grijesi.
Da bi njegova smrt stvarno bila dovoljna da pokrije grijehe svih ljudi, njegov je život morao i vrijediti više nego životi svih ljudi zajedno. Iz tog razloga Isus nije uzvraćao uvrede, batine, mučenja i ostale provokacije. Ne da to nije mogao spriječiti, već nije htio kako bi ostao bez mane i grijeha te time zadržao vrijednost svog života.

Što darovati Isusu za Božić

Nakon što smo primili ovakav dar s neba, što da mi damo njemu? Treba li mu išta od nas? Ljudi koji su došli posjetiti Isusa u betlehemskoj štali probali su odgovoriti na ovo pitanje obdarivši ga najboljim što su imali: zlatom, tamjanom i smirnom. Njihovi zaista skupocjeni darovi bili su pokušaj da se počasti onoga koji posjeduje svemir, zemlju i sve na njoj. Dakle, iako su mu dali sve, nisu mu dali ništa što on već ne posjeduje. Postojala je samo jedna stvar koju je on stvarno trebao od njih budući da ju nije imao, a to su oni sami. Magi, u narodu poznatiji kao tri kralja, nisu samo darovali Isusa, već su mu se i poklonili.
Dakle, što darovati Isusu za Božić? Isto ono što je i on dao nama, ne svoje stvari, već sebe. Možda misliš da nisi neki dar, ali daruj mu se i vidjet ćeš što je u on u stanju učiniti s tobom. 

BOG JE DAO svog SINA, što mi možemo dati njemu?

iStockphoto

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu