Ambicije

Autor: Ivan Ivandić

Kako sam odrastao, shvatio sam da vjerojatno neću izumiti teleporter i kormilariti svemirskim brodom i okrenuo sam se realnijim ciljevima. No, problem kod ciljeva u životu je taj što nakon svakog ostvarenog cilja dolazi samo veći i teže ostvariv cilj  

Kad sam bio mali, kao i većina djece, ideje o mogućem zanimanju mijenjao sam kao čarape. Do otprilike četvrtog razreda vidio sam se u ulozi doktora, odvjetnika, predsjednika, izumitelja teleportera, kapetana svemirskog broda i bioantropologa (to zanimanje vidio sam u nekoj tv seriji, imalo je veze s pokusima i istraživanjem, a i nitko od mojih prijatelja nikad nije bio čuo za to). Uglavnom, velike ambicije za malog učenika iz četvrtoga.

Kako sam odrastao, shvatio sam da vjerojatno neću izumiti teleporter i kormilariti svemirskim brodom i okrenuo sam se realnijim ciljevima. No, problem kod ciljeva u životu je taj što nakon svakog ostvarenog cilja dolazi samo veći i teže ostvarlv cilj. (Naprimjer, nitko nakon kupljene plazme od 108 cm ne želi kupiti dobar stari Telefunken od 56 cm). Kultura u kojoj živimo odgaja nas na izrekama tipa „Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš“ te se zbog toga čovjekova vrijednost u svijetu mjeri njegovim znanjem, postignućem i društvenim statusom. Meni je prije bilo mučno priznati da je moj tata vozač i da je nezaposlen jer sam mislio da ce me zbog toga ljudi manje poštovati i da će me na neki način gledati drukcije, s obzirom da sam bio u društvu ljudi čiji su roditelji uglavnom visokoobrazovani. Iako se o tome ne govori izravno, utjecaj kulture jednostavno se osjeća.

Ove sam godine upisao pravo. Kada mi je prijateljica javila da sam upao s plaćanjem, uhvatio me isti grč kao kod situacije s tatom. Kroz glavu su mi prolazile svakave misli, da sam manje vrijedan, da sam promašio, drugi ljudi bili su razočarani... Ali Onaj koji me spasio, vjeran je i kad ja nisam, kad ovako zabrijem da vrijedim jedan prijamni ispit...

I izvukao me iz mog stanja, i to samo zato što me voli.

Da nisam upoznao Isusa, do smrti bih išao kroz život boreći se da ostvarim sljedeću ambiciju. Bio bih zatočen u svojim lažima i strahu da me netko ne otkrije, osjećajima manje vrijednosti, nemogućnosti da ispunim sebe do kraja, zatočen u praznini zbog grijeha... I u „najboljem slučaju“, društvo bi zaključilo da sam humani kapital u vrijednosti 31,5 milijuna eura („stručna procjena“ Davida Beckhama).
Do ovog trenutka, ova kolumna ima 361 riječ i ne znam koliko sam njima postigao kod tebe. Bog je samo jednom riječju stvorio čitav svijet, a ipak gol visio na križu zbog mojih grijeha. Zbog te ljubavi moja je ambicija ostvariti njegove ambicije.

Brucošijada

iStockphoto

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu