Antirecesijska mjera -

rebalans životnih vrijednosti

Autor: Roko Kerovec

Otkada je ugledna američka investicijska banka Lehman Brothers 14. rujna prošle godine objavila bankrot, ekonomija je utekla iz privatnih odaja gospodarske elite i postala „kruh naš svagdašnji“.  

Otkada je ugledna američka investicijska banka Lehman Brothers 14. rujna prošle godine objavila bankrot, ekonomija je utekla iz privatnih odaja gospodarske elite i postala „kruh naš svagdašnji“. Nije bez ironije činjenica da je izvor globalne ekonomske krize ujedno postao i izvor najveće nade u njezino suzbijanje. Svakodnevno informiraniji među nama prate indekse burzi kao apokaliptične znakove, a ostali velikim očima u medijima gledaju sijede glave ekonomskih stručnjaka kao svećenike spasenja. Pravi je to dance macabre: mi u grču gledamo tržište koje gubi svoju vitalnost - koje gubi svoju vitalnost jer smo mi u grču. Kada u kolo protivno ekonomskim kanonima mora uskakati i država s intervencijskim paketima u „slobodno“ tržište financija i kapitala, onda bez pretjerivanja možemo reći da se naša civilizacija okreće oko osi ekonomije i u nju jedino istinski vjeruje. Pa što je to tržište kome je naše srce i duša poklonila svoje bezrezervno povjerenje na kredit? „Nepoznat netko“ – rekao bi Krleža. Priča se da je tržište kao neki internacionalni globalni entitet svekolike razmjene koji ima svoj život i svoja pravila kojih se ne tiču ili kojima čak smetaju bilo kakvi interesi izvan njihova horizonta djelovanja. No to nije loše, kaže se dalje; interesi tržišta interesi su svih nas i ako mu dozvolimo slobodu, zauzvrat će se ono pobrinuti za nas. Drugim rječima, važna pitanja i teme su one gospodarske, a sve ostalo mora ustuknuti pred njima. Tako otprilike govore apostoli tržišta koji svojim konfliktnim predviđanjima i strategijama suzbijanja sadašnje krize otkrivaju koliko je uistinu nepoznata „volja“ tržišta. Kada pisac najrasprostranjeniijega ekonomskog udžbenika Paul Samuelson u svom predgovoru Ekonomiji mora naglasiti da odsutstvo egzaknosti u ekonomiji ne znači da je ona jednaka astrologiji, onda slutimo koliko su egzaktne kreditne politike investicijskih banaka u raskoraku s dinamikom financijskog područja u kojem djeluju. Točno, ekonomskim razvojem danas živimo bolje nego naši djedovi i bake, iako danas ne možemo biti sigurni da će se taj trend nastaviti i za našu djecu, no kako je netko rekao:

- Ekonomija nas je spasila od siromaštva, tko će nas spasiti od ekonomije?

Tržište nije sablasna avet pa nećemo ni zvati Ghostbusterse, ali tržište jest projekcija naših životnih vrijednosti i opredjeljenja. U kreditu su velike oči i mi smo zagrizli više no što možemo prožvakati, sada će utroba naše ekonomizirane civilizacije povratiti i, kako kaže guverner Rohatinski, nitko ne zna što će to značiti. No poziv na oslobođenje od totalitarnog ekonomizma možemo čuti u antologijskim riječima Isusa Krista: „Ne živi čovjek samo o kruhu već i od svake riječi što izlazi iz usta Božjih“ (Matej 4,4). Poziv je to da načinimo rebalans životnih vrijednosti u kojima će struktura naših života biti uskraćena sveopćem ekonomizmu i po Isusu Kristu konstruirana oko Stvoritelja tog života koji harmonijski upravlja svim potrebama ljudskog življenja. Ili još jasnije, jedino Bog, a nikako ekonomija, ima pravo biti sveobuhvatan upravljački parametar ljudskog života! Jedino je Bog dovoljno sveobuhvatan da usredotočenje na njega ne izaziva neuravnotežene fiksacije koje jedan aspekt života uzdižu na univerzalnu razinu izobličavajući time mnogoliku harmoniju života. Džaba ti Bog ako si kruha gladan! – već se čuju živčane reakcije laičkih verzija ekonomizma. Koliko god je to izrečena istina, toliko je i neiskren izgovor.

Zašto zdravlje ne bi imalo veći prioriret od kruha?

Ili zašto kisik ne bi bio vrhunaravna vrijednost?

Džaba ti i kruh i zdravlje kad nemaš kisika!

Mnoge su stvari  integralan dio ljudskog života, a ipak bi ih bilo apsurdno stavljati u jezgru ljudske egzstencije. Isus govori da čovjek ne živi samo o kruhu, stoga priznaje materijalnu ovisnost čovjeka, a time posredno i mjesto tržišne ekonomije u ljudskom društvu. Zbog toga oni koji se odazovu Isusovu pozivu na slobodu od ekonomizma ne ulaze automatski u antiglobalistički zbor koji bi svojim globalnim proglasima i internacionalnom mobilizacijom jednu globalizaciju zamijenio drugom, već oni ekonomiju svrgavaju s prijestolja svojih života i daju joj mjesto manjeg prestiža i utjecaja. Oni ostaju potrošači, ali ne grozničavi potrošači koji žive potpuno na račun budućnosti nad kojom nemaju kontrole; njih indeksi burze i racionalizacije ekonomista ne bacaju u očaj ili ekstazu, stoga oni bivaju oslobođeni grča koji paradoksalno predstavlja i dio problema tekuće krize. No slijediti Kristovu riječ oslobođenja ne predstavlja chill-out filozofiju; čovjek oslobođen ekonomizma ne životari u psihološkom eldoradu, već „živi od svake riječi koja izlazi iz usta Božjih“. U ekonomiziranom društvu, ostati slobodan iziskuje ništa manje no življenje duhovno intenzivnim životom koji se odvija u odnosu s Bogom. To će biti sadržajno bogat život koji financijske odluke ne donosi samo u odnosu na hirove i marketinški nagovor tržišta, već u konzultacijama i refleksijama u Božjoj riječi. To je ekonomski odgovoran ali ujedno i ekonomski neovisan život u Isusu Kristu.

Kolumna

iStockphoto

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu