Kreativnost

Autor: Ančica Golubić

Pamtim kad je baka uspavljivala tetinu bebu u zipki, a ja svoju načinjenu od komada cjepanice obučenu u neku krpicu s kosom od kukuruzovine. Bila sam sretna i važna, a vrijeme je proletjelo  

Koliko je snažna ljubav? Djeluje cijeli život! - Ništa novo - kažete vi, no ja se sada u šezdesetoj godini svog života iznova i iznova prisjećam svoje bake i djeda.
Put života vodio me kroz zvanje tete u vrtiću u kojem sam službovala puni radni vijek. I kakva li čuda, nepismena baka utisnula mi se u sjećanje toliko da sam dobiveno od nje nosila i davala u zvanju. Dala mi je da nosim spoznaju o tome koliko je važno poštivati dobiveno vrijeme za osluškivanje potreba ljudi, osobito djece, u svojoj blizini.
Nije, naprimjer, bilo potrebe "smetati" u razgovoru s odraslima jer je uvijek pronalazila način da se i ja za to vrijeme nečime bavim. Izradila bi mi miša od smotuljka rupčeka i vrijeme njezina razgovora bilo bi prekratko za igru tom kreacijom. Znala je da mi je potrebna pažnja!
Njezine težačke ruke dale su mi znati da su i moje male jednake kad smo mijesile tijesto, kad smo ukrašavale zid šablonama od kartona pri krečenju zidova, kad je ona uspavljivala tetinu bebu u zipki, a ja svoju načinjenu od komada cjepanice obučenu u neku krpicu s kosom od kukuruzovine. I bila sam sretna i važna, a vrijeme uspavljivanja tetine bebe strelovito je brzo prošlo.To je moja baka programirala svoj precizni kompjutor srca kako bismo obje uživale u druženju.
Sjećam se radosti kad je djed izrađivao pušku, luk, strijelu ili sviralu iz bazgova drveta. I zamislite, uz njega sam i ja mogla sudjelovati! Oduševljavala me zajednička izrada jer sam pridržavala špagu, nožić, a to je jako važno. Uživala sam kad smo nešto zajedno radili. Na koncu, uopće nije bilo važno tko će dobiti sviralu: moj brat ili ja, jer je tijekom rada toliko ljupko pričao. Ti trenuci i to vrijeme i danas su mi svježi u mirisu razdragana druženja.
To je bio kompjutor narihtan na: - Stalo mi je do tebe! Ti si mi važna! Provedimo vrijeme zajedno! Želim da se raduješ!
Vidite, to ne stoji ništa, a neprocjenjivo je blago koje ne umire. To su vitamini radosti za cijeli život! Neka vam se ne dogodi, dragi roditelji, da najviše žalite za onim što niste učinili. Iskorišćujte vrijeme jer ono tako brzo prolazi.
Čvrsto vjerujem da svatko od nas može biti kreatvan i da je igračke i igre bolje stvarati nego kupovati, jer već sam proces zajedničkog stvaranja s djecom za njih je dovoljan. A još ako stvarno i napravimo nešto što radi, sreći nema kraja. Igračke su zapravo samo sredstvo za konzumiranje odnosa, one su same po sebi nežive stvari i većina djece igrat će se s vrlo jednostavnim stvarima kao što su čepovi boca, voda ili stara špaga samo ako kroz ta sredstva ostvare odnos s roditeljima ili drugim osobama.
Kreativni rad s djecom nije rezerviran samo za strukovnjake. Postoji u svakom roditelju jer ga dobivamo u paketu s djecom, samo se trebamo odvažiti ući u taj svijet.

Teta Ančica

iStockphoto

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu