Inteligentni dizajn

Autor: Goran Punda

Ako pronađem kamen na pustopoljini, pomislit ću kako je on tu bio oduvijek, ali ako se spotaknem o sat, odgovor neće biti isti. Sat ukazuje na postojanje urara, tvorca koji ga je osmislio i stvorio sa svrhom. Tako glasi proslov klasičnog djela Williama Paleya iz 1802., Prirodna teologija,  

Problem metodološkog naturalizma

Danas znanost želi dati odgovore na mnoga ljudska pitanja, pa se mnogi pitaju ne postaje li znanost nova religija. Što nam ona može reći o postojanju Boga ili može li odgovoriti na vječne dileme kao što su: Tko smo mi? Odakle dolazimo? Kuda idemo? Ili što će reći na čuvenu Leibnitzovu: „Zašto uopće postoji nešto umjesto da ne postoji ništa?“ Prije svega, moramo imati na umu da je znanost danas, nakon prosvjetiteljstva i odbacivanja Boga iz svojih definicija, a koji je prije toga bio neizostavan dio svih znanstvenih rasprava, definirana terminima kao što je metodološki naturalizam. To znaci da jedini zaključak koji znanstvenik može donijeti promatrajući činjenice i stvarajući objašnjenja i teorije, mora biti takav da se ni u kom smislu i ni na koji način ne poziva na nešto natprirodno ili duhovno. Jednom riječju, znanost više ne mora slijediti dokaze i prema njima donositi zaključke, nego svoje teorije mora formulirati prema samo jednom odredenom svjetonazoru, u ovom slučaju materijalizmu, odnosno naturalizmu. Naturalizam je vjerovanje da je materija/energija sve što postoji, nastala ni iz čega bez vanjskog uzročnika, a život se razvio postupno od jednostavnih kemijskih spojeva, bez ikakva plana i svrhe, pomoću prirodnih procesa i zakona, napose evolucijom i prirodnim odabirom. Shodno tomu, znanost ne može dokazati postojanje Boga jer je unaprijed odredeno da znanstvenici ne mogu nikada, ni u kom slučaju donijeti takav zaključak. Dakle, o Bogu može govoriti samo religija. Kada znanstvenik spomene bilo što što bi mirišalo na Boga ili nadnaravno, biva diskreditiran kao srednjovjekovni nazadnjak.

Velika složenost i najjednostavnijeg organizma

Ali što nam govore činjenice? Da znanstvenici i dalje ne mogu dati odgovor kako je točno nastao život. Za sada. Ni jedan znanstvenik na svijetu o tome nema koherentnu i konzistentnu teoriju koja bi bila sukladna poznatim činjenicama, a kamoli valjan eksperimentalan dokaz. Današnji najtvrdokorniji materijalisti priznaju da je postanak života tajna. Recimo i to da su Francis Crick, nobelovac i suotkrivač strukture DNK molekule, te poznati astrofizičar sir Fred Hoyle, obojica ateisti po vjerskom uvjerenju, u nedostatku bolje ponude, prihvatili teoriju usmjerene panspermije koja kaže da je život nastao negdje u svemiru, a na zemlju je prenesen namjerno (vanzemaljci) ili slučajno (meteor). Hoyle je usporedio spontani nastanak života, kako ući darvinizam, s prolaskom tornada kroz smetlište, koji od zahvaćenog smeća otprve sastavlja Boeing 747. Današnje poznavanje molekularne biologije otkriva nam da ni najjednostavniji organizam uopće nije jednostavan, nego je strahovito složen. I najtvrdokorniji propovjednik ateizma medu znanstvenicima, slavni Richard Dawkins ne niječe tu činjenicu. Najobičnija stanica otkriva čitav svijet sastavljen od minijaturnih dijelova, a svaki mora besprijekorno obavljati svoju zadaću kako bi organizam mogao funkcionirati. ona je kompliciranija od svega što je čovjek ikada načinio. Govori se o tome da je ljudski mozak najkompliciranija stvar u čitavu svemiru. A čitav organizam izgraduje se prema „receptu“ koji je zapisan u genomu. Pojednostavljeno, to ide ovako: nukleotidske baze DNK molekule, kojih u čovjeka ima oko tri milijarde, sastoje se od spojeva koji se označavaju slovima A, T, C, G (početna slova kemijskih spojeva), a na samo tri posto čitave molekule DNK (aproksimativno 90 milijuna baza ) „slovima“ je zapisana informacija kako sastaviti organizam i kako će taj organizam funkcionirati. Pri stvaranju proteina (osnovnih gradevnih blokova organizma), određeni se gen kopira u molekulu zvanu glasnička RNA, koja iz stanične jezgre putuje u citoplazmu. Tamo odlazi do ribosoma („tvornice proteina“) koji prelaskom preko svakog slova čita „poruku“ koje aminokiseline treba sintetizirati. Aminokiseline se kombiniraju i spajaju tvoreći proteine. Važno je naglasiti da je sama molekula DNK bez stanice beskorisna, a svi „nacrti“ za izgradnju stanice zapisani su u DNK. Što je prvo nastalo? Klasičan kokoš - jaje paradoks. Znanost, naravno, daje razna objašnjenja, ali jesu li ona plauzibilna i činjenično točna, već je drugo pitanje. Lijepa retorika ne stvara ontološki značaj. Bajke nisu istina, koliko god bile lijepo ispričane.

Inteligentni dizajner

Činjenice nam, prema čuvenom Stephenu Hawkingu, ateistu ili možda agnostiku, govore da su fundamentalne konstante poput gravitacijske sile, jake i slabe nuklearne sile, odnosa izmedu mase protona i elektrona, iznosa električnog naboja i drugih tako fino ugodene kao da su namjerno namještene da omoguće život. Fizičar P.C. W. Davies, agnostik, tvrdi da bi promjena vrijednosti u gravitacijskoj ili slaboj nuklearnoj sili u samo jednom djelicu od 10100 onemogućila stvaranje svemira. Matematičar i fizičar Roger Penrose, ateist, izračunao je da je mogućnost da uvjeti za posebno nisku entropiju, koja omogućava postojanje svemira, nastanu pukim slučajem 1 naprema 1010 (123), a to je broj koji kad bismo napisali svaku znamenku u veličini protona, ne bi stao u čitav nama znan svemir.

- Ako pronađem kamen na pustopoljini, pomislit ću kako je on tu bio oduvijek, ali ako se spotaknem o sat, odgovor neće biti isti. Sat ukazuje na postojanje urara, tvorca koji ga je osmislio i stvorio sa svrhom. Tako glasi proslov klasičnog djela Williama Paleya iz 1802., Prirodna teologija, kojim je on formulirao svoj argument u prilog postojanja Boga, utemeljen na promatranju reda i svrhe u prirodi i živim bićima. U današnje vrijeme doživljavamo uskrsnuće tog argumenta, u svoj njegovoj snazi, ljepoti i eleganciji. Čak i ako ne znamo kako je sat nastao, ne poznamo identitet njegova tvorca, pa i ako neki dijelovi sata ne funkcioniraju ispravno, ne znači da je on nastao ni iz čega, sam od sebe. Zaključujemo zajedno s Payleyem: - Postoji Dizajner/Stvoritelj!

Dakle, može li znanost dokazati postojanje Boga? Ako pod pojmom znanosti mislimo na predanost naturalizmu, odnosno materijalizmu, onda odgovor glasi - ne! Ali ga ne može ni opovrgnuti! A činjenice, što nam one govore?

Priroda i društvo

iStockphoto

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu