Tko ili što je crkva?

Autor: Mladen Jovanović mr. teoloških znanosti

Isus je utemeljio Crkvu, svoju Crkvu, koja je sagrađena od živih ljudi. S Isusom je nestalo "svetih zgrada" i svega ostalog što se smatralo svetim te su ostali samo "sveti ljudi", Božja djeca, sveti narod – Crkva.  

Riječ crkva najčešće podsjeća na neku građevinu s tornjevima. Crkva je obično zgrada na povišenu mjestu. Ako smo religiozni, onda kažemo kako idemu u crkvu. No, ako zavirimo u Bibliju, naći ćemo da je crkva nešto drugo. Isus je obećao da će "sagraditi svoju Crkvu" (Matej 16,18). Dobro je poznato da Isus nije gradio zgrade. Naprotiv, optužili su ga da je i sam kanio srušiti hram u Jeruzalemu i sagraditi nekakav svoj, u tri dana. Vjerskim vođama njegova vremena nije bilo jasno o čemu se radi.

Isusovi sljedbenici suočavali su se s teškim progonstvima. Jedan od njih, Stjepan, kamenovan je jer se osmjelio izjaviti: "A Previšnji (Bog) ne prebiva u zgradama napravljenim ljudskom rukom..." (Djela apostolska 7,48). Tradicija drži da je Stjepan bio prvi mučenik, prva žrtva progona protiv kršćana koji su vjerovali da Bog prebiva u crkvi, ali da crkva nije građevina.

Što je onda uopće crkva? Izvorna riječ, koju nalazimo u grčkom jeziku, kojim je napisan Novi zavjet, kaže da je crkva – ekklesia. U doslovnu prijevodu znači "pozvani iz". Na prvi pogled čudan neki naziv. Što i na koga se odnosi to "pozvani iz"? Na svim mjestima u Bibliji, gdje se spominje crkva, ona se uvijek odnosi na ljude, a nikad na zgradu!

Zašto onda postoje tolike građevine koje ljudi nazivaju crkvama? Zašto je Stjepan platio životom izjavu da "Bog ne prebiva u zgradama sagrađenim ljudskom rukom"? Zato što je to zaista tako.

Isus je utemeljio Crkvu, svoju Crkvu, koje je sagrađena od živih ljudi. S Isusom je nestalo "svetih zgrada" i svega ostalog što se smatralo svetim te su ostali samo "sveti ljudi", Božja djeca, sveti narod – Crkva.

I zato je kršćanstvo različitije od svih ostalih religija svijeta. Barem bi tako trebalo biti. U Crkvi, koju je sagradio Krist, Bog je odlučio nastaniti se u ljudima, prebivati u njima i djelovati po njima. Boga više nije moguće  zatvoriti u velebnu zgradu i posjećivati ga kad se to nama prohtije. Bog je odlučio biti tamo gdje smo mi, biti s nama, biti "Emanuel" ili "Bog s nama".

U crkvu se ne ide niti se crkvu posjećuje, nego se crkvom postaje. Crkva se živi zajedništvom, slavljenjem, rastom u vjeri. Crkva je obitelj, duhovna obitelj, u kojoj su ljudi jedni drugima braća i sestre, a otac im je sam Bog.

Pitam se je li Stjepanova žrtva bila uzaludna? Proglasili su ga mučenikom i postavili patronom neke zgrade sagrađene ljudskom rukom. A to je najmanje htio. O njemu čitamo da je kleknuo na zemlju i primao udarce uz molitvu: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (Djela apostolska 7,60).

Oni koji su ga čuli tada ili o njemu čuju sada, znaju što je crkva.

Rječnik izgubljenih riječi

iStockphoto

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu