Zakon

Autor: Tomislav Zorić

Dakle, zakoni nas drže zauzdanima da ne bismo radili ono što stvarno želimo, oni su zapravo maska da se prikrije naša urođena zloća. Ustvari, mi zakonima štitimo sami sebe od nas samih 

Davno su prošla vremena bezakonja kada su muškarci osvajali ženska srca toljagama. Danas, naime, postoji pravna država sa svojim zakonima i propisima koji su nas doveli u red. Čitavo more najrazličitijih propisa i zakona održava nas u redu i sprečeva "upucavanje" toljagom. Vrlo je važno pratiti proces nastajanja nekog zakona, ali ne samo iz pravne perspektive već i one laičke. Obično prijedlog zakona krene iz neke stranke, udruge ili pak ureda jednog od ministarstava i nakon što se pravno skuha i ispeče, odlazi u sabor na degustaciju te ako valja, usvoji se, a ako ne valja, ništa od toga. Ali zašto uopće netko pokrene pitanje nekog novog zakona? Često kao odgovor na neku novu vrstu zloće u narodu, koja mutira s obzirom na nove trendove ili kao troma sankcija nekog učestalog prekršaja. Pa tako, primjerice, zakon o nula promila ili zakon o bilo koliko promila alkohola u krvi postoji kao odgovor na tisuće mrtvih i ranjenih alkoholiziranih vozača. Dakle, zakon nastaje često, ne uvijek, kao odgovor, a ne kao preventiva.

Snaga zakona je u kazni. Što je veća kazna, to se zakon manje krši, a pogotovo kada nas kazna udara po džepu. Zašto se puno više ljudi u Hrvatskoj veže u vožnji, vozi s upaljenih svjetala danju i noću? Zato što su povećane novčane kazne za to, a ne zato što bismo mi to sami htjeli. Isto tako, zašto većina ljudi ne hoda naoružana, ili zašto neki poduzetnik ima sve radnike prijavljene i plaća porez? Opet zato što su velike kazne, a ne zato što mu to odgovara. Dakle, zakoni nas drže zauzdanima da ne bismo radili ono što stvarno želimo, oni su zapravo maska da se prikrije naša urođena zloća. Ustvari, mi zakonima štitimo sami sebe od nas samih. Poslužit ću se slikom iz prirode: svinja ima urođenu sklonost da se valja u blatu. Možemo joj staviti debeli lanac oko vrata, okupati ju, namirisati i držati čvrsto da ne uđe u kaljužu, šetati ju mirisnim proljetnim livadama. Ali naravno, to neće promijeniti njezinu prirodu i čim je pustimo s lanca, hop, hop, i evo je u blatu.Istinitost ove teze može se provjeriti kada se makne neki zakon ili zabrana, to jest kada nam se time omogući da smijemo nešto što inače ne smijemo. Tada se uplašimo ne samo toga što čuči u drugima, već i onoga što čuči u nama samima. Zemlje u kojima je legaliziran abortus imaju godišnje stotine i tisuće abortusa, u zemljama u kojima je ratno stanje mnogi su obični i normalni ljudi postali ubojice , ali sve, naravno, legalno i u okvirima međunarodnih pravila ratovanja. Jesmo li mi Hrvati drukčiji ili su ljudi ipak jedinstvena vrsta  međusobno drukčija samo formom, ali ne i sadržajem? Legalizirajmo prostituciju i odjedanput će se među nama pojaviti ogroman broj bordela, prostitutki i naravno, još veći broj korisnika tih usluga. Legalizirajmo tako drogu, pedofiliju, krađu, ubojstva i sve ostalo i shvatit ćemo kakva je naša priroda. Shvatit ćemo da smo samo silom zakona, društveno prihvatljivog ponašanja i drugih okolnosti ukroćeni djelovati u skladu sa svojom prirodom.

Postoje i crkveni, istina, nepisani zakoni koje smo uveli kako bismo bili prihvatljivi ne samo društvu, već valjda i Nebu. Jer radi se sve o nekim pravilima vezanim za crkvu i svete stvari. Kršenje istih nije regulirano sekularnim zakonom, ali svi dobro znaju kako se nepoštivanje istih nemilosrdno kažnjava. Kazne nisu zatvorske ili novčane, već se tu radi o plemenskom preziru i ukorima zbog neobdržavanja naših dobrih starih običaja koje je moj djed naučio od svog djeda... I tko te pita hoćeš li ili nećeš, bolje ti je da se pojaviš u crkvi i ispuniš svako dobro staro pravilo te sigurno dobivaš titulu "naš čovjek". Pitanje je tko bi dolazio u crkvu bilo koje vrste da se to više ne mora, i tko bi se držao crkvenih pravila i zakona, a da se ne boji što će selo reći. U čemu je problem, u čovjeku ili u zakonu, i što treba mijenjati, formu ili sadržaj?  Dijagnoza čovječjeg srca je obscurus morbus pecti  ili po domaći - pomračeno bolesno srce. Svaki pametan čovjek ako želi biti adekvatno liječen, mora priznati doktoru točno što ga boli. Prvi uvjet da bi Bog promijenio naš sadržaj je suočiti sebe sa sobom i priznati Njemu tko smo i što smo. I na kraju nam ostaje izbor: nutarnja generalka ili život svinje na lancu.

Čovječe, ne ljuti se!

iStockphoto

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu