Hvala!

Autor: Ana Boras

Samotan i težak život koji nitko ne razumije promijenio se.
Bježanje od kuće zamijenio je život u slobodi bez straha

Ubacivši tri vrećice s robom u stari automobil, Renata se zaputila u Zagreb. Mislila je ako pobjegne iz rodnog Varaždina, gdje je iza sebe ostavila problematičan život s mužem koji je imao problema s alkoholom, nešto će se promijeniti. Povela je sa sobom i svoje tri djevojčice - Laru, Stelu i Ivu. U Varaždinu je živjela život u kojem su računi bili sporedna stvar, preživjeti dan bio je uspjeh jer prijetnje smrću bila su svakidašnjica u njezinu domu.

Otpočetka moj brak nije bio brak, nego 15 godina simbioze u kojem su se djeca dogodila - povjerava nam se Renata. Bilo je to golo preživljavanje, nije znala ni kuda, ni kako, samo je htjela pobjeći iz okolnosti u kojima je živjela. - Imala sam viziju da trebam preživjeti, počela sam se bojati za djecu i tada sam rekla Bogu: "Ako želiš da ih odgojim, makni me!"


Ljudi su bježali od mene
Kada je došla u Zagreb, automobil više nije mogao s mjesta. Otišla je u SOS za zlostavljane žene, nakon što je prvu noć prespavala kod prijateljice. Tamo nije našla podršku jer ju je gorčina zlostavljanih žena i dalje ranjavala. Nekako je našla stan i počela konobariti da bi prehranila obitelj. Potpuno sama, mogla se osloniti jedino na sebe jer ljudi su bježali od nje, znajući ako joj priđu, moraju joj pomoći. - Stalno sam se pitala, zašto se moj život ne mijenja? Promijenila sam posao i okolnosti, pa kako je sve ostalo isto? Kada sam primijetila da moje kćeri imaju iste probleme, da idu istim putem kao i ja u mladosti, zavapila sam: "Bože, daj da te upoznam!" Sutradan mi je prišla najstarija kći i rekla: "Bila sam na mjestu gdje ljudi poznaju Boga." To je bio odgovor. Iva, najstarija kći, imala je problema s drogom. Renata je potražila pomoć u udruzi za ovisnike Stijena i tamo primijetila nešto jako neobično. - Oni su se za nju molili, a nisu je nikad ni vidjeli. Voljeli su moju kćer više nego ja!


Okus Boga
Okus Boga bio mi je slađi od čitava života. Shvatila sam  da sam sama na svijetu kao prst, ni roditelji ni prijatelji ne mogu me razumjeti. Ima dobrih slušača, ali nitko ne razumije. Htjela sam nekog da me razumije i poznaje i tada sam upoznala Njega, bio je tako blizu. Znala sam da je Isus živ i da mi je sam Bog tata. Nekad sam željela da mi je tata Todorić da me izvuče iz dugova, a sada sam znala da mi je Bog tata.
Ubrzo se 'tata' doista pobrinuo za Renatu i djevojčice, preselila se u bolji stan, dobila 3300 kuna socijalne pomoći.


Duga ispred duga
Uz podršku prijatelja iz crkve otvorila je obrt. Sa svojih 38 godina, kao podstanar, s troje djece i 3300 kuna mjesečne socijalne pomoći ušla je u novi posao. Otvorila je uslužni obrt Duga – cvjetne dekoracije, no pratili su je dugovi prijašnjeg posla. Iako joj je država oprostila pola duga, bila je dužna 80 000 kuna. U prvoj joj je godini bilo teško, no imala je, osim financijske, i moralnu podršku prijatelja iz crkve. Učili su je kako poslovati, kako 'loviti ribu'. Najteže je bilo kad su joj blokirali račun, ali kaže Renata: - Nisam ni superman ni super, Biblija me učila kako poslovati. Svu svoju poslovnu mudrost tražila je unutar tih stranica.  Bog joj je dao snagu da bude roditelji i poslovna žena. On joj je bio i financijski oslonac.  

No, prije nego je upoznala Boga, pamti razdoblja kada su ona i njezine kćeri jele doslovce brašno,vodu i sol ili kruha i margarina tjednima. Umjesto WC papira imale su novine. Tukla se u redu za odjeću iz Caritasa. To je tako daleko od onoga što živi danas.

Odnos s bivšim suprugom se popravio, ne boji se više sjesti s njim na kavu, više nema straha. Također, više se ne brine za onu 'kakva majka - takva kći', tome se sada nada. I tako, dan za danom novo čudo. - Danas plačem od radosti, a ne od žalosti. Nema vike, nema straha, imam kuću u cvijeću i nekoga tko me uistinu razumije.

Život

Dobre vijesti

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu