Postoji li ljubav s neba?

Autor: Dobre vijesti

Povjerovala sam da brak ima smisla i da to nije neka civilizacijska tekovina koja izumire i postaje staromodna, nego da je to odnos koji je Bog zamislio kao najbolje rješenje za dvoje ljudi

Povjerovala sam da brak ima smisla i da to nije neka civilizacijska tekovina koja izumire i postaje staromodna, nego da je to odnos koji je Bog zamislio kao najbolje rješenje za dvoje ljudi

Nakon što su petogodišnju kćer Pavlu udobrovoljili da se vrati s cjelodnevnog igranja u dvorištu i zajedno stavili na spavanje jednogodišnjeg Andriju, koji je baš bio dobio temperaturu, Sandra i Bobo su isrcpljeni ali još uvijek dobro raspoloženi sjeli na terasu svog iznajmljenog stana na Jelenovcu radi dogovorena intervjua. Dok smo mi žene pretresale lake teme, pravi muškarac primio se prostiranja veša upozorivši me da slučajno ne napišem kako on uz četiri prisutne ženske osobe obavlja takozvanu žensku dužnost. No, kako su i sami odlučili razotkriti kojekakve predrasude vezane uz bračnu zajednicu, ipak sam odustala od obećanog.
Sandra (39) i Bogdan (35) Momčilović u braku su šest godina. Ona je arhitektica i radi u državnoj upravi, a on po struci kovinotokar, nakon mnogih promjena radnih mjesta radi kao komercijalist u jednoj uspješnoj privatnoj tvrtki. Uz uobičajene svakidašnje probleme koji muče i ostale mlade bračne parove, u jedno su sigurni: vole se i iznova se odlučuju jedno za drugo boreći se za svoj brak.

Brak mi nije bio opcija

No, nisu tako razmišljali oduvijek. Štoviše, Sandra je, kao dijete rastavljenih roditelja, prezirala brak:
- Brak mi je oduvijek bio smijurija. Živjela sam u okruženju gdje je bilo normalno da se brakovi raspadaju, da muževi varaju žene i žene muževe te da se djeca moraju odlučiti s kojim će roditeljem živjeti. Bilo mi je besmisleno odlučiti se za takav odnos unaprijed znajući da me na kraju čeka brodolom.
Na pitanje je li vjerovala u ljubav, kaže: - Imala sam odnose koji su u nekim segmentima bili kvalitetni, ali dugoročno gledajući, brak nije bio opcija za moj život. Mislila sam da je bolje imati takav nekakav odnos, bez obveza i bez potpisa. Dokle traje - traje, a poslije svatko ode na svoju stranu. Stav joj se počeo mijenjati kad je počela čitati Bibliju: - Povjerovala sam da brak ima smisla i da to nije neka civilizacijska tekovina koja izumire i postaje staromodna, nego da je to odnos koji je Bog zamislio kao najbolje rješenje za dvoje ljudi. Isto sam tako shvatila da to nije odnos u kojem sam ja sama s tim čovjekom prepuštena svojim vlastitim željama i htijenjima, nego da u svemu tome imamo i pomoć nekoga tko se bori za taj odnos. Tada mi se pojavila nada da bi brak mogao biti opcija za moj život, štoviše, jedina opcija.

Odluka je pala

A uskoro se pojavio i princ. Zapravo, Bobo i Sandra znali su se nekoliko godina prije nego što su prohodali, ali on nije zadovoljavao sve Sandrine kriterije: - Nije bio iz finog kvarta, nije imao fakultet, nije bio iz bogate familije, a tada se još bavio uzgajanjem povrća. No, priznaje da joj je oduvijek bio zgodan i zanimljiv:
- Bilo mi je zabavno kad bismo se družili, nasmijavao me, no i dalje sam mislila da smo nespojivi.
Ipak se zaljubila u njega. Družili su se, pili čaj, dijelili stvari. I tako se Sandra, malo pomalo unatoč različitostima, odlučila vjenčati za Bobu napominjući i duhovnu dimenziju njihova odnosa:
- Bio je čovjek koji je vjerovao Bogu. To mi je davalo sigurnost i odlučila sam se pustiti u to.

Preko druženja do zaruka

Bobo je, družeći se sa Sandrom, u početku bio siguran da ona nije ta:
- Ona se meni uvijek sviđala, ali imao sam jednu vrlo čvrstu odluku - da sigurno neću biti sa ženom koja je starija od mene.
Bez obzira na tu sitnicu, iako i sam kaže da ona izgleda mlađe od njega, Sandra mu je bila zgodna i kako sam kaže, fina cura, te mu je bilo zanimljivo s njom.
- Puno prije nego što smo prohodali, jednom dok sam se molio odlučio sam da ću se oženiti njome znajući koje ću joj iznenađenje prirediti na svadbi. Zaprosio sam je jednom dok smo sjedili u autu, upitavši ju što joj je to iza uha. Bio je to prsten - jednostavno će Bobo.

Jaska i Robi

Pokazujući poklone s vjenčanja, Jaska je izvukla magnet za hladnjak i citirala tekst: Brak je kao rad na farmi. Svakog jutra moraš početi ispočetka

- Molio sam: “Bože, ti mi nađi ženu.” Odgovor je bio: “Kad bi mogao sam birati, koju bi izabrao?” Izabrao sam Jasku, ali kako me bilo strah da me ne odbije, čekao sam osam mjeseci dok joj nisam prišao - priča Robi o (pra)počecima veze sa svojom suprugom.

- Čudno se ponašao prema meni. Pitao me zašto se držim zgrbljeno, a jednom mi je rekao da mu sličim na pticu iz Stuarta Malog (crtić, op.a.) - prisjeća se Jaska priznajući da kad se počela družiti s Robijem, da se osjećala kao da je upoznala nekog izvanzemaljca, nekoga tko je potpuno drukčiji od nje.
Robert Galić (29), profesor fizičke kulture i Jasenka Galić (30), ekonomistica, zajedno su tri godine, a u bračnu luku uplovili su nedavno, u listopadu prošle godine. On radi kao odgajatelj i voditelj sportskih aktivnosti u Učeničkom domu Luka Botić, a ona u jednoj privatnoj tvrtki. Žive u Zagrebu, u svom stanu u novogradnji na Jarunu i još nemaju djece.

Svađe sve kraċe

Kažu da im je lijepo živjeti zajedno i otkad su u braku, lakše im je nego prije. Na pitanje kako izgledaju teške situacije između njih dvoje, Jaska odgovara:
- Danas ujutro smo se posvađali. Ja sam htjela srediti stan, a on je htio još spavati. Počela sam se derati, što ga je povrijedilo. Ali, brzo smo to riješili. Prije sam se puno više ljutila i to bi nas razdvajalo. Robert bi se onda išao moliti, pokajali bismo se i pomirili. S prijašnjih nekoliko sati svađe danas smo pali na par minuta. Zašto potrošiti život na svađanje?
- Tajna braka je dobra komunikacija. I da su Egoslav i Egoslava mrtvi - kaže Robi. Razgovor je završio na strunjačama na podu u dnevnom boravku, uz kokice koje je ispekao Robert i napetost tko će pobijediti u igri memory.

Brak

Dobre vijesti

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu