Nada za djecu iz brooklynskog geta

Autor: Dobre vijesti

Nitko nije imao rješenje ni vjeru da za ovu djecu postoji nada i budućnost. Školski sustav govorio je da su beznadni i činilo se da će završiti kao još jedna izgubljena generacija.
No, Bog je imao rješenje...

Droga, alkohol, nasilje, ubojstva, silovanja, AIDS, hepatitis, razorene ili nepostojeće obitelji svakodnevnica su mnoge djece koja žive u nekim od naselja Brooklyna u New Yorku. Mnoga od djece žive s jednim roditeljem, a neke odgajaju i uzdržavaju bake ili netko od rodbine zbog toga što su im roditelji ubijeni, u zatvoru ili ovisnici i kao takvi nesposobni brinuti se za njih.

To su djeca koja su često prepuštena sama sebi i ulici, djeca koja očekuju da će biti ostavljena na hladnoći i kojoj je jadan život postao normalan. Bude se u prljavim krevetima i žive u prljavim stanovima. Odmalena ih uče kako da žive u opasnoj i okrutnoj okolini kako ih netko ne bi oteo ili silovao. Dječake koji su prepušteni sami sebi i ulici regrutiraju lokalni dileri kako bi za njih prodavali drogu.

Ima nade

Nitko nije imao rješenje ni vjeru da za ovu djecu postoji nada i budućnost. Školski sustav govorio je da su beznadni i činilo se da će završiti kao još jedna izgubljena generacija. No, Bog je imao rješenje, iz nemogućeg je učinio moguće i donio nadu, bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje u ovaj mračni newyorški geto. Ovo je priča o tome kako je to učinio.
Sve je počelo prije mnogo godina u Pinellas Parku na Floridi gdje je s majkom živio dječak Bill Wilson. Imao je 12 godina kada su jednog dana hodajući ulicom, on i majka sjeli na nekom uglu. U jednom trenutku njegova je majka rekla: - Ja ovo više ne mogu. Čekaj ovdje. Ustala je i otišla. Nikad se više nije vratila. Bill je sjedio i čekao na mjestu gdje ga je majka ostavila tri dana! Nakon tri dana jedan je susjed primijetio da dječak sjedi na istom mjestu već tri dana i uzeo ga k sebi. Susjed je bio kršćanin i poslao ga je na kršćanski kamp za djecu. Tamo je Bill doživio susret s Bogom koji je promijenio njegov život: - Prvi put u životu osjetio sam da me netko voli. Kada dođeš u Božju prisutnost, ne trebaš savjetnika, ne trebaš nekoga da ti to objasni. Te noći nešto se dogodilo.

Spašavanje gradske djece

Nekoliko godina kasnije Bill je počeo raditi s djecom u Nedjeljnoj školi, kako je oni zovu, nešto poput vjeronauka kod nas. Prije 28 godina u newyorškom Brooklynu osnovao je i Metro Ministries, kršćansku neprofitnu organizaciju čija je glavna djelatnost okupljanje djece školske i predškolske dobi u Nedjeljnoj školi. Ona je prerasla u najveću Nedjeljnu školu u Americi koja samo u New Yorku zahvaća oko 22 000 djece tjedno. Misija Metro Ministries doslovno je naći i spasiti gradsku djecu okruženu siromaštvom, nasiljem, drogom, kriminalom i beznađem kako ne bi postali produkti okruženja u kojem žive.
Kako bismo se i sami uvjerili na koji način to rade, posjetili smo njihovo sjedište u brooklynskom Bushwicku. Tijekom osamdesetih Bushwick je postao rasadnik siromaštva, kriminala i droge. Hodajući njegovim ulicama, prepoznali smo ih iz filmova kao mjesta na kojima se događaju loše stvari. Sama zgrada i parking Metro Ministriesa okruženi su žičanom ogradom s bodljikavom žicom na vrhu, a troja vrata djeluju kao ona iz noćnih klubova tako da smo pomislili da smo na krivom mjestu. Ipak se ispostavilo da smo na pravom mjestu, a naš vodič Leo van Belen, jedan od gotovo 400 volonterea i zaposlenika Metro Ministriesa, odveo nas je u njihov stožer.

Yogie Bear nedjeljna škola

Metro nedjeljna škola, poznatija kaoYogie Bear nedjeljna škola, radi na dva načina: na otvorenom i zatvorenom. Nedjeljna škola na zatvorenom ili Subotnja nedjeljna škola održava se subotom u dvije velike dvorane u kojima se održavaju programi za školsku i predškolsku djecu. Volonteri i djelatnici Metro Ministriesa prvo s nekoliko desetaka autobusa skupljaju djecu iz različitih naselja Brooklyna i voze ih do dvorana u kojima se održava Nedjeljna škola. Čim djeca uđu u autobus, počinje program, ili bolje reći, tulum. Pet članova tima koji se nalaze u jednom autobusu ne umiruju djecu, već ih potiču da budu što glasnija i da pjevaju kako bi atmosfera bila što veselija. Vozač autobusa trubi i ponekad viče i pjeva na megafon. Tako, teško da je moguće da netko u Brooklynu ne zna što je Yogie Bear nedjeljna škola. Kada djeca dođu u dvorane, nastavlja se veseo, glasan i šaren program. Program se većim dijelom sastoji od zabave: poklona, nagrada, takmičenja, kvizova, igara i puno glazbe te plesa. Nakon što se djeca dobro izigraju i provesele, netko od voditelja zatraži od njih potpuni mir i tišinu. U tom vremenu od 15-ak do 20-ak minuta djeca imaju prilike čuti kratku poruku o Bogu koja često bude iznesena na poprilično direktan, čak šokantan način. Jedino je takav način primjeren djeci koja su već navikla na stvari s kojima se ni mnogi odrasli ne mogu nositi. Takav program na zatvorenom održava se subotom tri puta u danu za djecu predškolske dobi i tri puta za djecu školske dobi u dvije dvorane u koje dolazi nekoliko stotinjaka ili tisuća djece. Iznenađujuće je kako volonteri i djelatnici Nedjeljne škole uspijevaju održati red na mjestu s toliko, vjerojatno ne baš dobro, ako i uopće, odgojene djece. Tamo se ne može osjetiti policijska atmosfera, ali vidi se da postoji red koji je tu prvenstveno zbog pažnje i truda tih ljudi.

Metro misli i na djecu koja žive predaleko te ne mogu doći na Subotnju nedjeljnu školu. Zato postoji tzv. Sidewalk nedjeljna škola koja se odvija na otvorenom. Volonteri i djelatnici Metro Ministriesa posebno opremljenim kamionima dolaze na 17 mjesta u gradu 4 dana u tjednu. Kada dođu na određeno mjesto, kamion spušta jednu stranu i pretvara se u pozornicu na kojoj se izvode predstave i sve ostalo što se radi i na zatvorenom.Volonteri i djelatnici koji tamo rade cijelo su vrijeme maksimalno angažirani i ne prestaju raditi, a sve kako bi se djeca što bolje zabavila, kako bi im bilo što ljepše, kako bi se dobro osjećala i bila sretna.

Ljubav pod svaku cijenu

Osim Nedjeljne škole, volonteri i djelatnici preko tjedna posjećuju obitelji svakog djeteta koje dolazi u Nedjeljnu školu. Na taj način žele uspostaviti jednu dublju i trajniju vezu, povezati se i s roditeljima i obiteljima te djece te im pokazati da im je stvarno stalo, da ne žele samo zadobiti djecu za neku religiju, već im pružiti iskrenu i bezuvjetnu Kristovu ljubav i nadu. Zadivljujuće je vidjeti ljude s različitih krajeva svijeta čije je živote Bog promijenio svojom ljubavlju zbog čega su bili spremni doći na ovakvo mjesto i odreći se svoga komfornog i lagodnog života kako bi dali svoje vrijeme, energiju i ljubav, a ponekad i živote. Da nipošto nije lako nego jako opasno živjeti i raditi na ovakvu mjestu, svjedoče ubojstva, silovanja i napadi na službenike Metro Ministriesa. Bill Wilson, osnivač i pastor u Metro Ministriesu, bio je svjedokom 21 ubojstva, silovali su mu suradnicu i ubili pomoćnog pastora. Sam Wilson bio je izboden nožem, polili su ga benzinom i nekim čudom ga nisu zapalili, udaran je ciglom u glavu pri čemu su mu smrskane kosti lica i pucali su mu pištoljem u usta. Preživio je i danas još uvijek radi s djecom i vozi autobus u Nedjeljnoj školi u Brooklynu. Prije više godina odlučio je da unatoč svemu proživljenom ne odlazi iz New Yorka. - Kada svaki tjedan vozim autobus, znate koga pokupim na cesti? Pokupim sebe - kaže podsjećajući na svoju priču iz djetinjstva.

Dva sata tjedno

Wilson i ljudi iz Metro Ministriesa jednostavno ne žele ostaviti tu djecu i prepustiti ih samima sebi i njihovu užasnom okruženju. Yogie Bear nedjeljna škola za mnogu je djecu jedina svijetla točka u tjednu budući da uglavnom nemaju očeve i doma dobivaju batine. Tome u prilog najbolje govore svjedočanstava djece koja nakon subotnjeg programa plaču jer ne žele ići kući. Bill Wilson i njegova ekipa znaju da imaju na raspolaganju samo dva sata tjedno da dokažu toj djeci kako ih vole i kako postoji druga opcija u životu. I ne prežu ni pred čim kako bi im to dokazali. Primjerice, svako pojedino od 22 000 djece izgrle, izljube i kažu mu: - Volim te i Bog te voli. Svako dijete dobije tjedno po nekakav slatkiš ili igračku, program koji im organiziraju vrlo je kvalitetan i zahtjevan za izvedbu... Važno je istaknuti da čitavo to djelo ljubavi godišnje stoji oko 9 milijuna dolara, koje Bog providi svake godine budući da oni ništa ne proizvode i ne naplaćuju. Mnogi skeptici ne slažu se s Billom i tvrde da je to bacanje novaca, ali izgleda da ih Bog podržava jer im providi sve što im je potrebno, a potrebno im je mnogo. Bill i ekipa znaju staru izreku koja kaže: “Kada Bog nešto naruči, on i plati račun.”
Mnoga djeca koja su prošla kroz Yogie Bear školu nikada nisu zaboravila ljubav i biblijske istine koje su tamo primili. Svi oni jako dobro znaju da postoji druga opcija u životu, a to je Isus. Neki su krenuli putem kriminala, ali nikada ne mogu zaboraviti što su doživjeli u Yogie Bear školi, neki su to prihvatili i danas vode crkve ili služe djeci u Brooklynu kao što su drugi služili njima. Bilo kako bilo, kojim god putem ta djeca krenula, poslušala Billa Wilsona ili ne, iskoristila ga samo za poklone ili ne, ekipa iz Yogie Beara neće odustati. Oni će im i dalje iskazivati ljubav i dati sve od sebe da im dokažu kako ih Bog voli i kako za njih ima bolji život.

Bill Wilson

Dobre vijesti

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu