Evanđelje umjesto alkohola

Autor: Izvor: The Western Australian Renewal Journal #11: Discipleship. www.pastornet.net/au.renewal

Policija u Nullagineu tvrdi da su nekadašnje scene obiteljskog nasilja obilježene alkoholom gotovo nestale, a stanovnici se doimaju sretnijima i zdravijima.

U današnje vrijeme zatvaranje puba zbog neposjećenosti velika je vijest bilo gdje u svijetu, a posebice u krajevima gdje je razvijena (ne)kultura pijenja alkohola. Upravo ova informacija privukla je medije u maleni grad Nullagine na sjeverozapadu Australije. Vijest je utoliko zapanjujuća jer je spomenuti gradić nekoć slovio kao prijestolnica uhićenja na australskom kontinentu, a sada je taj broj drastično smanjen. Policija u Nullagineu tvrdi da su nekadašnje scene obiteljskog nasilja obilježene alkoholom gotovo nestale, a stanovnici se doimaju sretnijima i zdravijima. Ključ ove čudesne radikalne promjene je nekolicina aboridžinskih vođa koji su, osnaženi svježim pomazanjem Duha Svetoga, započeli održavati svakodnevne vjerske sastanke i molitve. Rezultati su bili nevjerojatni, a pozitivne posljedice odrazile su se na većinu zajednice.

U cijeloj priči najgore je prošao lokalni pub The Conglomerate Hotel, koji je u stečaju otkad je oko 150 Aboridžina predalo svoj život Isusu Kristu i označilo ga "sotonskim mjestom". Njegov, sada već bivši, vlasnik Gary Marshall kaže kako je dolazak vjere u Nullagine donio katastrofu za njegov posao, ali to nije zamjerio Aboridžinima. Umjesto da svaku večer pijanče u lokalu, oni mole i pjevaju duhovne pjesme u zajednici Yarrangkaji na periferiji grada. Nadasve su željni podijeliti svoju novopronađenu Božju ljubav i porazgovarati o pozitivnim promjenama u njihovim životima.

Majka dvoje djece, Lisa Dalbin, bila je tjedni posjetitelj zatvora u Nullagineu, i to najčešće zbog napada, agresivna ponašanja ili pak samo zbog triježnjenja. Dvadesetšestogodišnjakinja je većinu svog dohotka trošila na alkohol, a bila je i bolesno ljubomorna na svog muža te je često, čak i trijezna, ulazila u tučnjave sa svojim prijateljicama. Nakon što je pronašla kršćanstvo, gospođa Dalbin odradila je svoje kazne kroz društveni rad, skupljajući smeće i radeći u kuhinji. Sada je sretnija, odgovornije se brine za svoje sinove te ima više novca za šopingiranje. Policiju jedino susreće na ulici da ih pozdravi.  

Njezin rođak, Phillip Bennell (39), koji je većinu svoje mladosti proveo iza rešetaka zbog sukoba izazvanih alkoholom, trijezan je već četiri mjeseca. – Moj Gospodar je Bog, a ne grog (piće od ruma) – kaže on. – Bio sam s obje noge u grobu, a svojim sam ponašanjem zabijao i posljednji čavao u vlastiti lijes. Kad sam pronašao Gospodina, odrekao sam se takva života. Nisam htio umrijeti mlad – zaključuje Phillip.

Duhom Svetim vođeni aboridžinski glavešine, koji su započeli ovo veličanstveno probuđenje, više od svega željeli bi da se ono proširi i na ne-aboridžinsko (kartiyasko) stanovništvo. Međutim, u ovim danima pomirbe, ti povučeni ljudi iz pustinje znaju da je tako nešto moguće jedino dodirom Božje ruke.

Aboridžini

foto: Internet

Vrijeme objave:
10.04.2009.
Isprintaj stranicu