Mrtvac oživio nakon tri dana

Autor: Jasmin Avdagić

U nigerijskom gradiću Onitshi Daniel Ekechukwu (38) poginuo je u automobilskoj nesreći, tri dana ostao mrtav i nakon toga čudesno uskrsnuo

Kako si poginuo?

- Zajedno s prijateljem vozio sam se u automobilu. Nisam bio vezan. Doživjeli smo tešku prometnu nesreću i razbio sam glavu. Obojica smo krvarili. Prevezeni smo u bolnicu, a ja sam bio u kritičnom stanju. Dan ranije posvađao sam se sa suprugom i ona me je posjetila u bolnici. Moja molitva bila je pesimistična: "Bože, primi moju dušu. Oprosti mi moje grijehe." Nisam mogao disati. Moja je supruga rekla: "Ne! Nećeš umrijeti, u Isusovo ime!" Na svoj rizik odvezla me u drugu bolnicu, St. Eunice's Clinic u Owerri. Oko 23.30 dr. Jossy Anuebunisa konstatirao je smrt. Moja supruga Nneka tresla je mrtvo tijelo, a liječnik ju je uputio na mrtvačnicu. Nneka nije odustajala i odvezla je mrtvo tijelo u kuću mojih roditelja. Nakon toga položili su leš u kovčeg gdje je ostao u petak, subotu i nedjelju. U mrtvačnici, mrtvozornik je različitim kemikalijama pripremao tijelo za ukop. Budući da me je vlastitim rukama balzamirao, nakon što sam uskrsnuo, od svih koji su čuli za taj događaj, bio je najviše šokiran.

Što se odvijalo od tada pa do nedjelje?

- Moja supruga Nneka nije odustajala. Primila je obećanje od Boga da ću uskrsnuti. Navaljivala je na moju obitelj da joj dopuste uzeti tijelo i odvesti ga na dva sata vožnje udaljenu kršćansku konferenciju na kojoj je propovijedao Reinhard Bonnke, propovjednik iz Njemačke. Moj otac, također propovjednik, nije želio pristati i rekao je kako je i on Božji sluga pa ako me Bog želi uskrisiti, može i on moliti za to. Molili su nad mojim tijelom, otac me je u nemoći udario sedam puta Biblijom po glavi, ali ništa se nije dogodilo. Nneka je ustrajala i uskoro su prevezli moje tijelo do crkve u Onitshi gdje je bio sastanak na kojem se okupilo oko dvadeset tisuća ljudi. Osiguranje nije dopuštalo da se unese lijes. "Nosi ga i pokopaj", govorili su. Moja je supruga inzistirala i na kraju je moje tijelo završilo u sporednoj prostoriji dječjeg odjela. Većina ljudi nije znala ništa o tomu. Plan je bio da me nakon propovijedi dovezu do propovjednika Bonnkea kako bi osobno molio za mene, ali on je još propovijedao. U vrijeme završne javne molitve nekoliko pastora koji su bili u toj crkvi molili su za mene. Tada je počelo. Nakon tri dana srce je proradilo. Tijelo je još bilo ukočeno i nije se moglo pokrenuti. Neki su predlagali da me odvezu u bolnicu kako bi mi pružili daljnju pomoć. Bogoslužje je još trajalo. Ponovno je Nneka bila odlučna i tražila da dalje mole. Uz to su i masirali ukočeno tijelo. Nakon nekog vremena skočio sam i stajao živ pred njima. Svi su počeli vrištati. To se dogodilo u nedjelju, 2. prosinca 2001. godine i gdjegod dođem, svjedočim o tome.

Što se događa kada ljudi koji nisu vjerni kršćani saznaju za tvoje uskrsnuće, na primjer, tvoji rođaci, prijatelji i ostali?

- Neki od njih došli su u grad (Onitsha, Nigerija – op. novinara). Došli su me vidjeti i neki iz mog rodnoga grada. Neki nisu mogli doći, ali nakon tjedan dana vratio sam se u svoje rodno mjesto s nekim ženama i muškarcima iz Amerike kako bih potkrijepio priču. Oni su zahtijevali da posjete mrtvačnicu, ljude i da sve intervjuiraju. Sa zadovljstvom sam rekao da može. Poveli su me u rodni grad, a mnoštvo ljudi je nahrupilo. Neki su bježali govoreći: "To je mrtvac!", neki su prilazili i dodirivali me. Neki su se bojali dodirnuti me, a neki su me izgrlili i izljubili. A kršćani su se radovali sa mnom! Sada su opet svi slobodni u odnosu sa mnom i mojima. Opušteni su i znaju da neću ponovno umirati. Znaju da sam stvarno oživio i da je to učinio Bog.

Jesu li neki od tih ljudi sada kršćani?

- Mrtvozornik je sada veliki propovjednik. Liječnik je kršćanin. I mnogi ljudi, moji rođaci, moja braća, svi su obraćenici. Nema više nevjernika u mojoj obitelji. Ono što se meni dogodilo velik je izazov. Moje svjedočanstvo dotaknulo je moj narod više nego neko drugo jer su me oni vidjeli mrtva i otpratili u mrtvačnicu. Dirnuti su svi oko mene.

Ti si i prije bio kršćanin i to svećenik jedne evanđeoske crkve u Nigeriji. Što se promijenilo u tvojoj službi za Boga nakon tvog uskrsnuća?

- Kada se ovo dogodilo, nisam više mogao vršiti pastorsku službu zbog mnogih poziva i posjeta kršćana u potrebi koji su me zvali da svjedočim i propovijedam. Crkvu sam predao jer sam njezin osnivač i preuzeo sam novu službu koju nazivam Glas mrtvih narodima. Misija te službe je glas koji viče iz mrtvih ljudima da se pokaju. Postoji život poslije smrti. Raj i pakao su stvarni. Cilj ove moje sadašnje službe je da dosegnem neobraćeni svijet i trudim se u tome najviše što mogu.

Moliš li za bolesne i umrle tijekom svoje službe?

- Da, molim za bolesne. Otkad sam se vratio među žive, Bog čini čudesna djela u mjestima gdje svjedočim i propovijedam. Govorim ljudima da Bog koji je to učinio meni može učiniti i njima. Mnogo ljudi izlazi po pomoć. Otkad sam postao pastir u crkvi, nisam vidio hromog čovjeka kako je prohodao, ali otkako mi se ovo dogodilo, vidio sam i to i mnoge druge stvari. Tijekom Bonnkeova evangelizacijskog pohoda u Nigeriji i ja sam bio pozvan. Dok sam davao svjedočanstvo, jedan hromi čovjek ustao je iz invalidskih kolica. Mnoga su se čuda dogodila otkako sam se vratio. A zašto se događaju? Zbog mog iskustva. Sad vjerujem da Bog može učiniti sve. Kažem vam da vjerujete Bogu i on će mnoge iznenaditi čudesima.

Večer prije nego što si stradao žestoko si se posvađao sa svojom ženom. Nakon prometne nezgode tvoja supruga borila se za tvoj život tri dana. Postoje li promjene u vašem braku nakon svih tih burnih događaja?

- Moj brak potpuno se promijenio. Shvatio sam da muž nije gospodar svojoj ženi. Muž i žena su par. Razumiješ, vi ste par. Ona je tvoja polovica. Ona je u svemu što radiš. Moj je brak promijenio moj mentalitet. Volim svoju suprugu tako da se ne naljutim na nju štogod ona napravila. Obećao sam da se neću ljutiti na nju. Kada sam se vratio, plakao sam na koljenima i rekao: "Znaš li da sam mogao biti poslan u pakao zbog naše svađe?" (Daniel je nakon što je umro doživio duhovno iskustovo u kojem mu je Bog pokazao da je umro u stanju nepraštanja. Nije želio oprostiti svojoj ženi koja mu se prije prometne nezgode više puta pokušavala ispričati zato što ga je ošamarila tijekom svađe večer ranije. Bog mu je objavio svoj princip: ako netko ne oprosti drugoj osobi, neće ni Bog njemu oprostiti. Daniel tvrdi da je u takvu stanju ostao među mrtvima, propao bi na Božjem sudu bez obzira na to što je kršćanin – op. novinara). Obećao sam joj tog dana da joj praštam i da ću joj opraštati ubuduće. Štogod ona napravila, ja ću joj oprostiti. Tako je u mom braku, više se ne ljutim, živimo u miru i svi smo sretni.

Jesi li spreman doći i u Hrvatsku dati svoje svjedočanstvo ako bi se tako nešto organiziralo?

- Da. Putujem svuda naokolo. Primjerice, sada sam u Njemačkoj, u ponedjeljak idem natrag u Nigeriju razgovarati s predstavnicima medija. Zatim bih trebao provesti vrijeme s nekim crkvama u Finskoj, mjesec nakon toga putujem u Rusiju, potom u Ameriku. Nakon toga putujem u London...

Koja je tvoja glavna poruka koju si primio kroz ovo fantastično iskustvo?

- Vjerujem da me je Bog vratio u život da govorim ljudima kako trebaju potpuno oprostiti svima i tražiti oproštenje za sve što su učinili krivo. U četvrtak uvečer, tijekom svađe, moja supruga me je ošamarila. Kasnije je kucala na vrata i molila oprost, ali joj nisam želio oprostiti. To što je učinila velika je sramota jer u Nigeriji žene ne smiju udariti muža. I sutradan ujutro, prije mog putovanja pokušala mi se ispričati, ali nisam želio razgovarati. U takvu stanju otišao sam na put, u takvu stanju stradao i u takvu stanju umro. Da mi se Bog nije smilovao i dao mi ovu šansu, propao bih. Svuda govorim ljudima da se pokaju i oproste jedni drugima. Ovo je ozbiljna poruka jer sam nakon smrti čuo: "Sudim te! Zato što nisi oprostio, ni ja neću oprostiti tebi."

Nneka Ekechukwu

Danielova supruga

Tvoja vjera u Boga sada je vrlo velika. Ipak, je li postojao trenutak kada nisi imala takvu vjeru tijekom ona tri dana?

- Zapravo, uvijek sam imala vjeru u Gospodina. Te godine otišla sam u jedan samostan kod Gospodina. Otišla sam zbog vrlo teške situacije koja me tada zadesila u životu. Imala sam zaista mnogo problema, ali sam te godine otišla u samoću i rekla: "Bože, ne želim ponovno prolaziti kroz istu tešku situaciju. Znam da će nevolje nestati ako budem imala vjeru u Isusa." Željela sam biti slobodna od svih problema i nesreća. Željela sam da prestanu demonski napadi na moju djecu.Tada mi je Bog dao obećanje iz pororoka Izaije: "Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina..." (Biblija, Izaija 60:1 – op. novinara). Kada se sve ovo dogodilo, te godine, primila sam još jedno obećanje za koje sam se držala: "Neke žene ponovno primiše svoje mrtve zbog uskrsnuća." (Biblija, Hebrejima 11:35 – op. novinara). Nakon toga Bog mi je dao još jednu uputu. Rekao mi je da odnesem mrtvo tijelo svog supruga i da će mi ga vratiti među žive. Moja vjera jačala je od tih obećanja.

Kako se to odvijalo?

- Nakon što su se ispunila ta obećanja, shvatila sam da je to sveta Riječ. Borila sam se za vjeru. Došla sam pred Boga i molila da oživi mog supruga. Ako u Africi ostaneš udovica, onda jako patiš. Djecu na ulici omalovažavaju, napadaju i sve ti oduzimaju. S obzirom na to da sam znala da će mi se sve to kao udovici dogoditi, morala sam pasti na koljena i potruditi se da Bog nešto učini i da me potakne da vjerujem.

Jesi li imala grižnju savjesti zbog te svađe sa suprugom dan prije no što je poginuo?

- O, da. Imala sam. Vjerovala sam da sam ja kriva i da se sve dogodilo zbog tog šamara.

Tučeš li ga još?

- Ne. Ni ne pomišljam na to. Kada je stradao, svi su me zamrzili zbog toga, tata i mama, čak i njegovi roditelji. Svi su me bili odbacili. Neću ponoviti nikad više takvo što kako bih bila sigurna u budućnost svog braka.

Je li vaš brak sada bolji?

- Da, mnogo je bolji. Sto posto bolji!

Svijet

fotomontaža Dv.

Vrijeme objave:
16.03.200
Isprintaj stranicu